Poštovani, zanima me kako pristupiti osobi koja ima psiholoških problema, a ne želi razgovarati o tome ni s najužom obitelji. Naime, osoba nikad nije posjetila psihologa ili psihijatra, u obitelji nema osoba koji su imali ikakve psihološke probleme. Gubitak na težini je vidljiv, bezvoljnost, panika čim treba ostati sam u prostoriji, ponavljanje radnji više puta... Trebala bih savjet kako najbezbolnije pristupiti osobi i doprijeti do nje jer vidno sve više tone i sve se više zatvara u sebe, na koji način objasniti da posjet psihijatru nije sramota niti bauk. Zbog stanja posao je postao upitan. Bilo koji pokušaj razgovora do sada doveo je do suza, plitkog disanja i drhtavice. Hvala na odgovoru