Za manje od mjesec dana punim 16. Već jedno 3 godine se borim s anksioznosti. Pored toga doživjela sam traumu koju ne mogu izbacit iz glave. U zadnje vrijeme i sanjam ružne snove. Ne mogu proći gradom,a da ne mislim da me svi promatraju ili ogovaraju,preći cestu,voziti se tramvajem itd. Ne znam ni komunicirati s ljudima. Kada nam dolaze kućni prijatelji, zaključam se u svoju sobu. U osnovnoj čak nisam ni išla na maturalac zbog svega toga. Jako sam živčana osoba. Najmanje sitnice me naživciraju. U trenutku kada se naživciram,dođe mi da uništim sve u kući. Nemam volju za učenjem. Inače sam bila dobra učenica. Nemam samopouzdanja, povučena sam i tiha. Stalno se osjećam umorno i nemam volju. Pored toga sam jako nezadovoljna svojim izgledom. Ponekad si i umislim da imam neku bolest. Isto tako, osjećam se neugodno u muškom društvu. U zadnjih par mjeseci mi je čak na pamet pala pomisao na samoubojstvo. Dok sam pohađala osnovnu školu, 3 mjeseca sam odlazila kod školskog psihologa, ali to nije bilo učinkovito. Sada razmišljam otići u bolnicu rebro na centar za krizna stanja i prevenciju suicida, no nisam sigurna da li primaju adolescente. Možete li mi molim vas dati neki savjet?