Poštovani, bolujem od BAP-a. S promjenama raspoloženja izlazim na kraj, posebice jer u posljednje vrijeme nemam stanja teških epizoda, sve su to blage epizode, lijekovi mi nisu pomogli da mi bude bolje, dapače, od njih mi je bilo puno gore, a isprobao sam sve, bolje mi je jer sam vlastitom voljom, trudom i upornošću prilagodio se danim uvjetima života, odnosno različitoj tipologiji ljudi, i to mi je uvelike pomoglo da nemam velikih problema, iako je i sada većina kontakata s drugim ljudima bolna jer većina ljudi služi sotoni, a ne Bogu. Bolujem od kronične nesanice. Dobro zaspim, nakon, otprilike, polu sata do sat vremena, ali čim odem u toilet po noći i probudim se, više ne mogu zaspati, tako da, u prosjeku, spavam, tri do četiri sata po noći, a znam kako je potrebito duplo više sna da bi se moglo normalno funkcionirati. Osjećam kronični umor, često sam razdražljiv, pio sam apaurine za spavanje 5 mg, oni djeluju u početku, no kasnije više ne djeluju, čak ni 30 mg, risperidon mi je, u početku, pomogao najbolje sa spavanjem od svih antipsihotika jer snižava tlak, no onda ni on nije više djelovao, vođen tom analogijom sam počeo jesti puno češnjaka jer, također, snižava tlak i smiruje srce, i lupanje srca mi ne da zaspati. Moram napomenuti kako sam tada pio i antibiotik amoksicilin zbog infekcije urinarnog trakta i prostate. Moje pitanje glasi: „Je li istovremena primjena amoksicilina s risperidonom i lamictalom utjecala na pogoršanje stanja, odnosno do vraćanja stanja nesanice, te je li uzimanje antipsihotika risperidona pridonijelo pojavi infekcije urinarnog trakta i prostate“? Primijetio sam kako sam za vrijeme uzimanja tog antibiotika imao povećanu osjetljivost na svjetlost koja još uvijek traje, a prošlo je tri mjeseca od tada. S poštovanjem!