Dragi doktori, u zadnje vrijeme me, naime, muči što će biti samnom u budućnosti. Imam 30 godina, živim sa mamom koja je predivna i imam sve osim posla. Pitam se kako ću živjeti kada nje više ne bude. Često razgovaramo o tome i bez obzira na njezinu pozitivnost, ja se i dalje bojim. Iskreno, razmišljam da li bi bilo najbolje pomiriti se sa činjenicom da se nikada neću zaposliti. Druga stvar koja me muči jest da se se ljudi konstantno miješaju u moj život i govore mi što bih ja "trebala". Nisam tip koji želi obitelj niti sam tip koji se želi preseliti u inozemstvo jer sam vezana za sve što imam ovdje i kada se sjetim što su moji roditelji uložili da bi se to ostvarilo, obuzme me stega oko srca. Kako da si pomognem da ne razmišljam toliko o budućnosti i kako svima na lijep način reći da me puste na miru jer meni je dosta nametanja tuđih mišljenja. Vjerujte, prepoznajem savjet ali ovo je previše. Hvala Vam.