Poštovanje, muško,22 god. Osjećam se odsječen od generacije zbog helikopter roditelja. Čineći dobro oni meni rade zlo. Glumili su roditelje a ponašanje im je na nivou malog djeteta samim time i shvaćanje i bilo kakva rasprava s njima nema nikakvog smisla. Kad sam ih se htio osloboditi upao sam u loše društvo jer su htjeli imati i financijski nadzor a naravno da loše društvo nema novaca pa je relativno lako bilo biti njihov član. To je bilo tako da si nađem kakve-takve prijatelje. Od tada kreće usamljenost, imam kontakte sa okolinom na distanci no u zadnje vrijeme želim napustiti posao koji sam si našao što zbog okruženja koje je normalno ali nekako dok ne riješim taj elementarni problem u glavi oko pronalaska djevojke koju nikada nisam imao osjećam da ne pripadam okolini koja me okružuje. Zbog svoje škrtosti koja je u biti posljedica svega ovoga, novaca za određeno vrijeme imam i smatram ga jako bitnim za postizanje ciljeva. Pokušao bi si naći neki individualni posao gdje mi ne bi nitko smetao. Ja sam prošao psihotest sa 15 i 20 godina a problemi su bili isti tako da mislim da je s moje strane sve u redu. Koji je vaš komentar na ovo? Kao da sam 20 i nešto godina proveo u otvorenom i zatvorenom zatvoru.