Imam 19 godina i shvatila sam da ne volim nikoga, pa čak ni svoju obitelj. Oni su uvijek bili dobri prema meni i dobro su me odgojili, nikad mi ništa nisu zabranjivali ili nešto uskratili. Znam da bih trebala voljeti, ali oni su meni samo dragi. Isto tako je i sa mojim sestrama, imam 2 starije seke. Ja njih me volim, već ih samo osuđujem, a to je užasno i previše boli jer oni su uvijek bili samo dobri prema meni, a ja si ne mogu pomoći. Svoje prijatelje počela sam izbjegavati jer više ne znam što da pričam s njima, sve više uvlačim se u svoj svijet koji je prepun boli i krivnje. Zadnjih nekoliko mjeseci postalo mi je sve gore jer sam počela osjećati preveliku krivnju, ali ne znam zašto. Pokušavam shvatiti što sam napravila, ali ne mogu pronaći odgovor. Noćima ne mogu spavati već samo plačem iznutra. Osjećam samo krivnju, sram i često razmišljam o smrti. Krivnja me previše boli i da bi ju smanjila namjerno se povrjedim (fizički) prije je pomoglo, ali više ne. To previše boli, ne znam mogu li izdržati. Hvala na odgovoru!