Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Poštovana, kad bismo barem mogli do prošlosti promijeniti neke stvari, ali na žalost ne možemo. Ne možemo niti do budućnosti i zato je najbolje da se držimo sadašnjosti. Što biste danas mogli napraviti i tko ste danas vi? Veliki su oni ljudi koji uviđaju svoje pogreške i pokušavaju postati bolji ljudi za sebe i za druge oko sebe. Upravo se to vama dogodilo. Osjećaj krivnje nas u ovakvim slučajevima može razdirati do te mjere da prestanemo normalno funkcionirati u svakodnevnom životu i svaki put kad pomislimo na to vrati se taj ružan osjećaj. Istina uvijek oslobađa. I to je istina, ali istina nosi i neke posljedice. Za vas će istina biti oslobađajuća, ali ne znate kako bi on to mogao primiti. Možda bi vas osuđivao, bio ljut na vas, mrzio, a možda bi vam oprostio i cijenio vas zbog tog čina. Kako god, morate se pripremiti i na najgoru varijantu. Važno je da napravite ono što će vas umiriti i da ispravite pogrešku. Neki bi se odlučili na priznanje, neki ljudi bi uplatili misu za pokojnicu i ispovjedili bi se, neki bi za Božić sinu odnijeli dar i u kuvertu stavili još 250 kuna da kupi nešto djeci, ako ih ima ili rekli da njemu vraćaju dug, jer im je njegova majka jednom pomogla. Nevjerojatno je kako čovjek može sam sebe kazniti više nego što bi vas netko drugi kaznio. Već ste u kazni ispred same sebe, a sad još razmislite o načinu na koji ćete to ispraviti i koji će vam pomoći da se umirite.