Osjećaj odbačenosti - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Osjećaj odbačenosti

Objavljeno 07.12.2009.

Psihološki problemi

Zovem se Marko i imam 23 godine. Uspješan sam student, nemam problema u obitelji, bavim se s dva sporta, učim strane jezike, pohađam razne informatičke tečajeve, držim do sebe, imam diplomu preddiplomskog studija, entuzijastičan, uporan... Imam problem, odnosno osjećaj da NE POSTOJIM! Cure me uopće ne zamjećuju, prijatelji (kolege s faksa) me gotovo nikad ne zovu van, partyje, nitko me se ne sjeti da pošalje poruku SMS-om, mailom, facebookom, a kamoli nazove ... Tako već godinama i čudim se kako to mogu izdržati. Trebam li potražiti savjet psihologa? Može li mi psiholog pomoći da se ne osjećam više tako? Zaista mi je sve teže u ovoj situaciji. Problem trenutno rješavam skrivajući se na Facebooku, odnosno pratim novosti prijatelja jer barem tako imam osjećaj da nisam sam, ali u biti jesam. Za sve postoji riješenje pa tako i za to. Molim Vas pomoć! 

Vi ste mladiću zaista puno napravili i natprosječno ste uspješni u funkcioniranju. Preosjetljivost, nesigurnost i naglašena ovisnost o mišljenju, o stavovima i o akcijama drugih ljudi Vas čini nesretnim unatoč Vašim uspjesima. Dio nesigurnosti i sniženog samopoštovanja se može povezati i s Vašom dobi jer je još puno toga pred vama što trebate doživjeti i naučiti. Prvo što trebate početi rješavati je druženje “uživo” s vršnjacima i s ljudima koji su Vam zanimljivi. Žalite se da Vas nitko ne zove a pri tome ne dajete dovoljno informacija o tome kako se Vi postavljate prema drugima: da li aktivno idete prema ljudima ili pasivno čekate da Vas se netko sjeti. Zalog zdravlja je aktivnost i uzimanje svog života u svoje ruke što znači aktivan pristup svemu, osobito komunikaciji s ljudima. Pasivnost je osnova depresivnog doživljaja i osjećaja nemoći te ju treba izbjegavati. Često je naglašen narcizam smetnja našem približavanju drugima i koči nas u inicijativi: čini nam se da ćemo biti odbijeni ili nam se čini da ćemo izgledati smiješni ako damo znak da nam se nečije društvo sviđa i da nam je potrebno. Naša širokogrudnost i davanje je najbolje osiguranje uspješnih odnosa s drugima i osjećaja naše osobne moći. Čini mi se da ste Vi zastali na konstantnom vaganju i prebrojavanju poziva koje dobijete i poziva koje učinite. Ako ste usamljeni, ako Vam treba društvo zovite i više puta, dogovarajte kave i odlaske u kino, sami organizirajte događaj na koji ćete pozvati ljude koji Vas zanimaju. Čekati da zazvoni telefon ili zvono na vratima je jalov i frustrirajući način provođenja vremena. Krivo postavljena očekivanje uvijek oštećuju naš doživljaj sebe samih i naš doživljaj drugih ljudi. Dobar početak za sve nas je mogućnost (doslovna) preuzimanja inicijative i iskorak prema svijetu i drugim ljudima; mobitel, PC i internet imate, dogovorite susrete i krenite. Samopouzdanje je izravno razmjerno osjećaju vlastite važnosti i funkcija je životnog iskustva; samopouzdanje i samopoštovanje se grade tijekom života. Nitko se nije rodio ni nesiguran ni samopouzdan već nas takvima učini naše životno iskustvo. Naša iskustva s drugima dijelom određujemo i mi (bar 50 %). Trebamo procjenjivati što smo mi propustili učiniti a ne procjenjivati sebe u odnosu na to što su drugi propustili učiniti za nas. Zaključno, promatrate svoju situaciju iz krivog kuta. Promijeniti kut gledanja, brojite koliko puta Vi zovete druge i koliko ste susreta Vi inicirali i realizirali i sve će izgledati puno drukčije i bolje. Promjenu stava možete postići psihoterapijom ukoliko sami ne nađete snage za promjenu.