Poštovani, imam 19 godina, 53 kg i visoka sam 165 cm. Dosta sam depresivna osoba. Sve me smeta i za sve plačem. Dosta sam emotivna. Ali previše me zbunjuje to što se uvijek počnem drhtati i paničariti kad se nešto čak nebitno i manje važno dogodi. U vezi sam već tri godine i čim mi momak ili netko bliži kaže nešto što mi zasmeta počnem plakati. Imam osjećaj da nisam normalna. Osjećam se kao da uništavam obitelj i sve oko sebe i strah me da radi toga ne bi upropastila i vezu. Osim što stalno plačem dosta sam i razdražljiva. Ali razdražljiva sam jer me muče mnoge stvari i doslovno razmišljam o svemu što se događa. Muče me i najmanje sitnice, makar mi netko rekao dosadna si, mene će to povrijediti i razmišljati ću o tome i mučit se s tim i zašto je to ta osoba meni rekla. Od puste te muke počnem svima dosađivati i ispitivat ih pusta pitanja i vidim da već svima to smeta i da im nije ugodno sa mnom jer sam naporna i stalno sve preispitujem. Ne znam zašto sam ovakva. Ne znam zašto me sve brine, muči, zašto o svemu razmišljam, zašto radi svega plačem. Osjećam kako i sebe lagano uništavam. Padaju mi na pamet svakakve gluposti kao što je rezati se ili popiti koktel tableta i nadati se sa će me ubiti. Imam osjećaj kao da me nitko ne voli, da sam svima na teret, da sam glupa, ružna, da nikome ne trebam ovakva i da je svako bolji od mene. Skroz se osjećam bezvrijedno. Noćima znam plakati. A ujutro se budim i prvo što pomislim je na probleme. Cijeli dan samo razmišljam o problemima i stalno sam tužna. Očito se ne znam nositi čak ni s malim problemima niti prihvatiti ih. Imam osjećaj da ću sebe upropastiti nastavim li ovako. Mrzim se. Ako imate nekakav savjet bit ću vam zahvalna. Ne znam kome se obratiti osim Vama. Unaprijed hvala.