Poštovani, imam 18 godina i već duže vrijeme idem psihijatru zbog samoozljeđivanja i depresije. Pijem Aurorix. Nakon 2 godine još uvijek često imam depresivne epizode i suicidalne misli. Također se još uvijek samoozljeđujem ali manje nego prije. Meni je užasno teško pričati o mojim problemima i osjećajima čak i s ljudima koji mi odgovaraju (kojih je izrazito malo). Sljedeće stvari nisam nikome rekla. Svakodnevno zamišljam razne situacije, ali postanem depresivna zato što nisu stvarne. Imam mnoge sadističke misli, ali jednako tako, imam veliku želju da me netko pretuče i jako ozlijedi. Mislim da sam bezvrijedna, kao da mi neki glas to stalno govori. Često imam osjećaj da me netko promatra, prati, gleda što radim na mobitelu i zato ga uvijek imam uz sebe ili ga skrivam iako nemam ništa pametnog na njemu. Često imam nesanicu ili noćne more. Jako mi je teško govoriti o ovome i zato nisam rekla svome psihijatru, jednostavno nisam mogla, a i sram me.