Imam 23 godine, dijagnoza mi je depresija i ostali anksiozni poremećaji, ali pretpostavljam da to zapravo nije u pitanju. S 14/15 godina sam se bojala ostajati sama u kući jer bih "osjećala" nečiju prisutnost u drugoj sobi, bojala sam se izgubiti prostoriju iz vidnog polja jer "ako se okrenem vidjet ću prikazu." Tada mi je također dijagnosticirana depresija i sada smatram da je to bila pogrešna dijagnoza. Često pomislim da svoju depresiju umišljam samo da bih opravdala svoje postupke. (Bezvoljnost, nedostatak motivacije za obične ljudske stvari). Onda na trenutke, kao da mi se svijest izbriše i 5 min samo gledam bezizražajno u jednu točku, ne znam o čemu razmišljam, nekada se iznenadim svom izrazu u ogledalu ili ga uopće ne prepoznajem, često se zapitam vidim li ljude na isti način na koji ih svi vidimo.. U skorije vrijeme mi se dogodilo dosta stresnih situacija, ali ništa nije značajno utjecalo na stanje osim što se netrpeljivost prema tuđem izboru riječi povećala pa lakše "planem." Smatram da mi je dijagnoza pogrešna i ne znam kome da se obratim?