Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Poštovana gospođice, iz pisma mi je teško otkriti gdje je problem zbog nedovoljne količine informacija. Kažeš da jedeš malo, ali često. Koliko je to malo? Možda je ipak premalo, a možda dovoljno. Možda vrsta hrane nije izbalansirana pa ne daje osjećaj sitosti. Možda se dogodila neka hormonalna neravnoteža u tvom organizmu. Možda su neki tvoji privatni problemi uzrokovali stres pa je to način smirivanja sebe. Možda je nešto sasvim drugo. Savjetujem ti da porazgovaraš s roditeljima i da ih tražiš podršku u potrazi za rješenjem problema. Prejedanje je na koncu i psihološki problem pa bi bilo učinkovito uključiti u taj proces nekoliko stručnjaka. Liječnik opće prakse će te uputiti na dodatne preglede da se ustanovi zdravstveno stanje. On te može uputiti i kod nutricionista. Za psihološko savjetovanje koje je iznimno važno u ovom procesu preporučujem kognitivno-bihevioralnu terapiju. Već danas možeš početi voditi dnevnik prehrane koji će tebi i stručnjacima dati uvid u to što ti zapravo jedeš svaki dan. Na temelju toga ćeš dobiti povratnu informaciju o tome što dobro radiš, a što bi mogla promijeniti. Bilo bi dobro da u taj dnevnik upisuješ stvari unaprijed, što bi značilo da prije nego što misliš nešto pojesti to staviš na tanjur i upišeš u dnevnik sat, količinu i vrstu hrane koju ćeš pojesti pa čak i ako misliš staviti usputni zalogaj u usta. Upisivanje unaprijed nam pomaže da svjesno jedemo, odnosno da smo u trenutku razmislili o tome trebamo li sad to pojesti ili ipak ne. Ako upisujemo u dnevnik unazad često i zaboravimo što smo pojeli, a ponekad nemamo ni dojam o količini unosa hrane. Voda isto tako pomaže. Kroz dan nastoj popiti 2 litre vode i pij vodu prije obroka. Za doručak, ručak i večeru je važno imati normalne obroke, a u međuobrocima pojedi malo.