Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Pretjerana zabrinutost za zdravlje i za depresivne misli

Objavljeno 22.02.2016.

Psihološki problemi

Zdravo, imam 23 godine, žensko sam, 168 visina i 62 težina. Nitko u porodici nije imao slične probleme. Prije mjesec dana sam doživjela neki vid paničnog napada kojem je prethodila jaka anksioznost zbog izrazitog stresa, doktorica mi je kasnije rekla da možda i nije panični napad jer taj dan nisam ništa jela, a to se desilo oko 3 sata, imala sam probavne probleme. Kasniji su nalazi pokazali da imam jaku upalu mokraćnih kanala i ešerihiju koju izgleda vučem duže vrijeme. Nakon toga, par dana sam imala tjeskobu i anksioznost u strahu da se opet neće desiti i doktorica mi je dala Lexilium da pijem po potrebi, pila sam ga dvije-tri večeri. Išla sam na pregled kod psihijatra 15-tak dana nakon tog prvog problema, ali sam se odlično osjećala pa mi je i sama psihijatrica rekla da je to bila akutna reakcija na stres. Nakon toga pošto već duže vrijeme pijem antibiotike za ešerihiju oslabio mi je imunitet i jako loše sam se osjećala, umorno, teško... Počela sam uzimati probiotik i neke preparate za imunitet i sada se fizički odlično osjećam. Međutim, kada sam sama, najčešće ujutru kada se probudim imam neke teške misli, previše razmišljam o svemu što mi se desilo, stalno se preispitujem je li sam dobro, što ako nisam dobro, a ne tražim pomoć, je li se trebam nekome obratiti i slično. Inače i sama sam psiholog, diplomirala sam prije par mjeseci i sada sam na master studijama, radim stresan posao i ovih dana se dosta brinem zbog ispita. Primijetila sam da me i u neraspoloženje baca to što je ovih dana izrazito tmurno i kišno vrijeme. Dakle, anksioznost više nemam, ali mi tako povremeno u toku dana znaju zalutati neke depresivne misli. Dobro spavam, najčešće mi je problem ujutru kada ustanem i dok ne izađem među ljude. Zanima me što vi mislite, je li se trebam nekome obratiti zbog toga i kome, koji vid terapije i slično? Ja sve nekako čekam da sunce izađe opet i vjerujem da ću i ja tada živnuti.

Poštovana kolegice, Vi ste imali anksioznost kao akutni odgovor na stres koja se izgleda pretvorila u sniženo raspoloženje koje je podloga za pretjeranu zabrinutost za zdravlje i za depresivne misli. Budući da nemate poremećaj spavanja i koncentracije nije nužno da uzimate lijekove. Bilo bi dobro da se javite na psihoterapiju.