Odgovara:

Tara Pavić Futač, mag. psihologije, psihoterapeut

Draga djevojko, da li se nešto dogodilo u vašem životu što je prethodilo izraženoj brizi i tjeskobi? Kažete da se to događa u zadnje vrijeme, da li je neki nedavni stresni događaj pokretač izražene tjeskobe i brige? Iz Vašeg opisa daje se naslutiti da se suočavate s anksioznosti. U stanju povišene anksioznosti naš um i tijelo pripremaju se za neku (percipiranu) opasnost; um se fokusira na loše stvari koje se mogu dogoditi, a tijelo se priprema za akciju (npr. napetost u mišićima i ubrzano disanje). Pokretač anksioznosti može biti vanjski (npr. strah da će se nešto loše dogoditi u budućnosti) i/ili unutarnji (strah od tjelesnih reakcija kao što je pritisak u prsima). Iz Vašeg opisa čini mi se da anksioznost krene od misli da će se nešto loše dogoditi, zatim slijedi preokupacija tjelesnim simptomima kao što su trnci u ruci, što vjerojatno dodatno pojačava osjećaj straha da će se nešto loše dogoditi. Zapravo se nađete u začaranom krugu anksioznosti iz kojeg Vam je teško izaći. Svatko od nas osjeti anksioznost u nekim životnim situacijama, no ako to stanje traje dugo, prečesto se javlja i narušava kvalitetu života onda govorimo o poremećaju. Anksioznost je stanje koje se može i treba liječiti. U nekim slučajevima dovoljna je psihoterapija, a nekad je potrebna i terapija medikamentima. Moj savjet je da svakako potražite stručnu pomoć – možete se posavjetovati sa svojom liječnikom opće prakse i/ili javiti se psihoterapeutu. U međuvremenu od pomoći Vam mogu biti relaksacijske tehnike poput mindfulnessa kao i tjelesna aktivnost (sport, šetnje i sl.).