Muškarac, 19 godina, Visina 183 i težina 103 kg. Sumnjam da je tatina majka bila psihički labilna! Ne pušim a moje pitanje glasi, točnije moja priča. Mislim da sve što se dešava je plod mog psihičkog stanja a ja sam svjestan toga. Još dok sam išao u osnovnu školu kao dijete sam se izdvajao nisam imao mnogo frendova, i ako sam ih imao nisu to bili pravi frendovi. Nakon toga srednja škola ista situacija 4 godine bez pravog frenda, škola kuća, kuća škola. Socialne mreže, imaginarni život pričanje sa milion ljudi koje ne znaš a u realnosti ništa od toga.. Moj problem su razne misli moje izmišljanje čak mi se to zna prenijeti na laganje, znam lagati nenormalno a stvarno bih to želio promjeniti. Mislim kada bi me prikopčali na detektor laži i sve da lažem ne bi to otkrio detektor.. Svjestan sam toga! No problem ne ostaje samo tu, obrčem priče, dodajem na sve nešto novo ne bi li ja ispao neko i nešto, često znam sebe zamišljati i izmišljati neke stvari.. Jedini prijatelj kojeg imam i s kojim se družim je moja djevojka! I nekada takđer kada se sa njom posvađam kolika sam budala padaju mi suicidalne misli na pamet. Čak dugo sam opsjednut nekim stvarima kada se dese, dugo razmišljam o njima kao da ih mogu promjeniti i sve zamišljam kao i da jesam.. Previšee imam stvari koje mi nisu potrebne ne znam što uraditi!