Poštovani, imam 34 godine, udata već 4, a svog supruga poznajem duže od 7 godina. On ima kćerku iz prvog braka od 22 godine, koja živi sa svojom majkom. Ona ima periode kada je ok sa mnom, a onda me ignorira i za to nalazi neke nebulozne razloge. Poslije razgovora s njenim ocem, shvatila sam da to isto radi i njemu i da on problem trenutno riješi shoppingom. U međuvremenu saznajem da sam trudna. Saznaje za trudnoću preko svoje majke (jer je bila u periodu ljutnje na tatu, pa on nije uspio da joj kaže) koja zove mog supruga da mu kaže kako je kćerka plakala, jer "tata će sada nju manje voljeti". Imala sam spontani pobačaj poslije toga i od tada sam prekinula svaki kontakt s njom. Međutim, ja nisam sretna. Razmišljam o razvodu i o tome da prekinem s testovima za proces inseminacije, jer se pitam je li uopće pripadam ovdje, a i plašim se te mržnje za svoju buduću djecu. Ne želim nikoga na silu da zadržavam kraj sebe, volim ga ali ja ne mogu biti sretna znajući da me njegovo rođeno dijete ne voli. Stidim se da to kažem, ali ona mene mrzi i kako ja poslije svega mogu nju voljeti?