Poštovani, imam 29 godina, i osjećam se kako čovjek tih godina treba biti veoma stabilna osoba, posebice muškarac koji bi trebao  biti temelj vlastite obitelji. Nažalost, život sve nekako okrene protiv vas. Moje karakteristike su vlastiti ponos (dobro građen, akademski visokokvalificiran, zadovoljan vlastitim postignućima). Međutim, kao sin jedinac (brat preminuo), problemi sa samoćom, nezadovoljstvo obiteljskim životom (pristupom najuže obitelji- loši odnosi), osjećaj neprihvaćenosti od strane šireg društva,strah od budućnosti tjeraju mi brigu od 24h. Zabrinutost i nezadovoljstvo vlastitim životom do te mjere da se ne vidi izlaz sto čovjeka tjeraju i na pomisao na suicidalne misli. Osobno smatram da mi nema pomoći ni izlaza,te da sam osuđen na propast do konca. Suicidalne misli i bespomoćnost mi se motaju po glavi već zadnjih par mjeseci. Kako potražiti pomoć i kad nema pomoći?