Poštovana/ni, moj sin ima 18. godina(182,58 kg), i unazad 6 mjeseci za njega nema života bez Boga i vjere u njega(do tada više nego uspješan momak).Sam život mu je beznačajan i želi ići u kaluđere. Ima sve simptome za depresivno ponašanje iako tvrdi da se nikada nije bolje osjećao. Majka ima bi-polarni poremećaj i jaku depresiju i liječi se od toga(razvedeni smo, ali živi sa nama upravo zbog normalnog razvoja djece). Svaki moj pokušaj razgovora (lijepi ili ružni) završi sa njegovim tvrdim stavom. Nije popustio u školi, ali ga učenje više ne interesira, nema društva, jede kao ptičica i bez obzira na plač majke i moje protivljenje za kaluđerski život ostaje tvrd i kao bez osjećaja. Ne znam kako da se borim protiv toga i da li možda griješim u vezi njegovog stanja. Odbija psihološki pregled sa tvrdnjom da ga želimo proglasiti ludim, a on to nije. Inače je miran i previše povučen. Molim vas za savjet što i kako da nastupim, a da ne izazovem veće probleme. Hvala lijepo i srdačan pozdrav.