Pozdrav, imam 22 godine i u zadnjih nekoliko mjeseci imam osjećaj da me više ništa ne veseli previše i da sve što radim, radim preko volje. Izgubila sam osobu za koju sam smatrala da mi je prijateljica i mislila sam da je to uzrok mojoj nesreći stvarima, no mislim da je tu posrijedi ipak nešto više. Općenito mi je obiteljska situacija loša i vrlo često smatram da sam ja nekako krivac tome. U lošim sam odnosima s majkom, kako zbog njene bolesti (depresija, srčane tegobe) tako i zbog mojih problema koji su trenutno nezadovoljstvo faksom te budućnosti koja me slijedi. Htjela sam upisati medicinu, no zbog financijske situacije nisam mogla te sada studiram na PMF-u. Ide mi, no kako se kaže - to nije to. Nekoliko prijatelja mi pati od depresije i svi su mi nekako natuknuli da bi to možda mogao biti i moj problem, i gotovo sam sigurna da je o tome riječ. Željela bi otići kod liječnika, no moj liječnik je ujedno i liječnik moje majke, i zbog sveukupno loših odnosa s njom, nekako ne želim s njime razgovarati o svojim problemima. Ako ćemo skroz iskreno, malo me je i strah/sram.