Odgovara:

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Razumijem vaš strah posebice zbog iskustva koje ste imali u prošlosti. Ne znam jeste li s partnerom ikada razgovarali o prethodnoj vezi (braku) i razlozima njegovog raspada. Bi li vaš stav danas bio drugačiji da niste imali takvo iskustvo, tko zna. Možda čak i ne bi. No činjenica je da sve što smo proživjeli itekako utječe na nas i u nekoj mjeri određuje naše postupke. Jedini dobar temelj za vezu je iskrenost. Ako nam veza počiva na neiskrenosti, mala je vjerojatnost da ćemo u njoj biti sretni i osjećati se ugodno. U pismu ste lijepo objasnili kakvi su vaši pogledi na život: smatrate da par treba imati svoj prostor, da treba imati kontakt s obitelji i da je to sasvim u redu. Ne napadate drugačija razmišljanja, no svjesni ste da je vaša potreba takva. Ako je to nešto što je vama zaista važno i gdje ne želite kompromise, tada to treba znati i vaš partner. U ovom trenutku sam stekla dojam da on uopće ne zna koju su vaši stavovi (a nisam sigurna znate li vi njegove ili samo pretpostavljate?). Tijekom veze partneri se međusobno upoznaju te saznaju koje su vrijednosti i pogledi na život onog drugog. Ako se njihove vrijednosti i pogledi na život poklapaju, tada uglavnom odlučuju ostati skupa. No ako se razilaze u njima bitnim stvarima (npr. imati djecu/ne imati djecu, gdje živjeti itd.), tada trebaju dobro promisliti jesu li spremni odustati od nečega što je njima važno ili ipak sreću potražiti s osobom s kojom neće morati odustati od svojih vrijednosti. I jedno i drugo može biti ok dok su partneri u redu sa svojim odlukama. Što će se dogoditi s vama i vašim partnerom – ne znam, no najvažnije je da vi osvijestite što zaista želite. Ako želite svoj mir i prostor za sebe i partnera te vam druge opcije nisu prihvatljive, tada bi to trebao znati i on. Ako ste pak spremni odustati od svog stava samo kako bi zadržali taj odnos – i to je u redu ako ste vi s tom opcijom mirni.  Sretno!