Poštovani, imam 19 godina i roditelji su mi psihički bolesnici. Majka mi je samim rođenjem imala blaži oblik retardacije i određeni dio mozga je totalno blokiran. Jedva je završila osnovnu skolu, nizak koeficijent inteligencije, ide kod psihijatra i uzima terpaiju s tim da nema nikakve koristi jer je uvijek ista (agresivna, stalno zvoca, pođe plakati, a onda se počne smijati odjednom), kao prema malom dijetetu se moraš ponašati, a ono što me jos više plaši jeste moj otac kojem je prije 3 godine dijagnosticiran paranoidni poremećaj te je ležao na psihijatriji. Oduvijek je bio miran, staložen, a odjednom su počele halucinacije (da ga neko prati, prijeti mu, hoće ga ubiti), a sada neprestano čisti po kući, pere veš, suđe, sve netipično za muškarca, previše priča nepovezane stvari, puno se vjeri predao i tako dolazi do čestih konflikata između njih dvoje. Otac odbija uzimati terapiju. Zanima me kako mogu da mu pomognem, bojim se za njega da nešto ne učini mami, sestri ili meni. Mlada sam, i jednostavno ne znam što da radim. To se također odražava na moju i sestrinu psihu. Ja živim s tetkom i svakodnevno me mama zove i priča mi o njihovim svađama. Totalno sam nemoćna. Molim Vas da mi pomognete. Pozdrav