Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Činjenično gledano vi stvarno niste nikoga povrijedili, prevarili, obmanuli, niste nikome bili dužni, nikome se niste obvezali. Znači, ono s čim se vi morate pozabaviti je dio u kojem ste očito prekršili neke vlastite vrijednosti. Čovjek je najviše ljut na sebe kad prekrši vlastita pravila. Kad bismo ljutnjom mogli riješiti stvari koje su se već dogodile onda bi se isplatilo ljutiti se na sebe, a ovako se samo izjedate i baš nikakve koristi od toga nemate. Pitate me možete li potisnuti sjećanje na taj događaj. Mislim da nije dobro potiskivati događaj, jer može isplivati svako malo i opet vas uništavati već ga probajte proraditi. Vidim, racionalna strana analize događaja vam ide od ruke, al ne možete se riješiti osjećaja kajanja. Taj grozan osjećaj koji vas proganja dolazi zbog toga što vi i dalje mislite da ste zbog toga što je bilo loša osoba. Kad bi vam prijateljica rekla da joj se dogodilo to isto i da misli da je zbog toga loša osoba i da ne zaslužuje biti u kvalitetnoj vezi što biste joj rekli?  Kad bi se ljudi koji griješe ovako ponašali prema sebi kao što to vi činite pa svi bi bili u depresiji ili u predsuicidalnom stanju.  Jedan događaj koji smo napravili u životu, a nije nam na ponos (iako bi vam većina ljudi rekla racionalno da ništa loše niste napravili), ne može biti dokaz da smo zbog toga loše osobe. Ljudi stalno griješe i čine objektivno loše stvari pa čak ni to nije razlog da se kažnjavamo do kraja života. Vi se kažnjavate već dvije godine, a nikome niste učinili nažao (osim samoj sebi, jer jedino ste, očito, vi tu povrijeđeni). Je li dosta? Pitate se jeste li zaslužili imati dublju vezu, brak. Naravno da ste zaslužili. Zaslužujemo sve ono što volimo, oko čega se trudimo i oko čega smo odgovorni. I oni koji su radili stvarno loše stvari zaslužuju novu priliku, zar ne?  Svi smo grešni ljudi i uče nas kako treba opraštati. Počnite od sebe. Opustite se. Lekciju ste naučili. Znate da taj “sport” nije za vas i gotovo. Ukoliko vam ovi savjeti ne pomognu onda biste stvarno trebali potražiti psihologa/psihijatra. Ima ih i u sustavu HZZO-a. Uništit ćete si zdravlje budete li stalno sebe uništavali.