​Pitanje od dvadesetogodišnjeg studenta. Naime, priča o depresiji se već duže vremena veze uz moj život. Nikad nisam otišao psihijatru jer sam si usadio u glavu da u pitanu moja umjetnička glava i da je "normalna stvar" živjeti u tolikoj količini praznila, straha. E, sad da krenem na stvar. Problem koji mi je natjerao da vam pošaljem poruku je činjenica da mi raspoloženje nije povezano sa događajima koje mi se događaju u životu (sto je do sad bilo samo u depresivnoj fazi). Trenutno ta faza traje već 9 mjeseci, sa sigurnošću vam mogu reci da nije prošao ni jedan dan gdje mogu reci da sam se osjećao "dobro". Mjesec dana prije "pada" totalno suprotna stvar. Ogromna količina ničim izazvane egoistične sreće (koju do tad nikad nisam doživio). Impulzivne odluke (odustajanje od prvog faksa iako sam sve položio, dosta opijata i jos neke stvari) - sto inače ne lici na mene (zapravo alkohol i marihuanu od tad znam konzumirati povremeno). Povijest bolesti: Baka mi je psihički bolesnik (ne znam dijagnozu, ne želim je znat zapravo). Seraquel, litij, akineton, haldol (neke od tableta koje joj dajemo svaki dan) Zanima me smijem li uzeti antidepresive (po prvi put) na svoju ruku i hoće li oni regulirati ovaj cijeli kaos?​