Najvjerojatnije imam problema sa socijalnom fobijom ali prepuštam stručnjaku mišljenje... 1. Pričanje pred puno ljudi - prvo nervoza i razmišljanje kako je to sasvim normalna situacija, zatim počinje drhtanje glasa i promatranje samog sebe te znojenje dlanova. Nakon toga se javlja osjećaj nijemosti, paraliziranosti i praznih misli - koji se pojavljuju u određenim vremenskim intervalima, dok par sekundi postanem svjestan i onda opet iz početka. Počeo sam izbjegavati takve situacije čak i ako razumijem i znam da ih moram obaviti -npr. zadnje što sam izbjegao je seminar na fakultetu koji mi je bio vrlo važan. 2. Jedenje pred drugim ljudima - u ovoj situaciji mi se javlja osjećaj nelagode, ako netko gleda u mene dok jedem. Moram naglasiti da se ne događa u kućanstvu pred obitelji ili nepoznanicima već pred ljudima koje poznajem malo manje, ponekad i pred prijateljima. 3. upoznavanje s novim ljudima -javlja se osjećaj nelagode, praznih misli te u nekim situacijama osjećaj posramljenosti, i da bih nešto pričao s takvim osobama moram dok pričam nevjerovatno puno razmišljati, ponekad šutim par minuta i smišljam što će sljedeće reći, a kada napokon nešto kažem osjećam se kao da je pao teret sa mene ali ubrzo se javlja osjećaj da me ljudi gledaju čudno i da ne razumiju što sam htio reći. 4. Razgovor s prijateljima -ponekad se javlja osjećaj nelagode i teško mi je započeti neku temu za razgovor, većinom imam jednu te istu temu za razgovor ponekad po par mjeseci. Nekad ne mogu misli prenijeti u razgovor,t o se događa ako raspravljam s nekim o nekoj temi i dok razmišljam znam što želim reći i onda kad hoću reći jednostavno je nepotpuno i ne mogu objasniti što sam htio reći. 5.nije da se ne volim družiti s ljudima ali draže mi je biti sam, šutjeti i puno razmišljati, kad sam u socijalnoj okolini ne osjećam se kao pravi ja i imam osjećaj kao da me nitko ne poznaje kao osobu da samo vide fizički dio. 6. potpuno sam izgubio vezu s odgovornosti i većinom stvari koje se smatraju "normalnim" načinom života. 7. potpuno sam izgubio volju za iskorištavanjem vlastitog potencijala. Postalo mi je dovoljno samo da znam da nešto mogu napraviti. Glup i neinteligentan nisam, dapače na Mensinom mi je IQ testu rezultat 132 i ne znam zašto sam to spomenuo, valjda je bitno. 8. Čekanje u redu - javlja mi se nervoza i osjećaj da me netko promatra. 9.Vožnja javnim prijevozom - većinom volim sjesti na zadnje sjedalo tako da svi budu ispred mene okrenuti leđima, kada imam slušalice u ušima i slušam glazbu ako netko sjedi pored mene počnem psjećati nelagodu i razmišljam čuje li se moje disanje, zatim mi se želudac unervozi i počne kruliti. Kako puno razmišljam došao sam do zaključka da sam jednostavno postao previše samosvjestan jer mi se svi drugi ljudi čine kao da su namješteni na autopilot ali iako svjestan svih problema i ponekad sve nestane, svi problemi, i postanem "normalan" ali sve se vrati na staro, možda imam premalo volje da održim to "normalno" stanje. Kako god znam da je vrlo ozbiljna situacija jer ne živim normalnim životom tj. ono što društvo smatra normalnim. Nemam društveni život, ne stupam u veze, ponekad samo za jednu noć ali moramo biti vrlo pijan. Za kraj bih htio napomenuti da sam zapazio iznimne rezultate konzumirajući marihuanu. Konzumirajući marihuanu postanem pravi JA, riječi same izlaze iz usta, misli ne analiziram puno jednostavno znam što treba reći, dobijem osjećaj važnosti i napokon sam sretan sa samim sobom i životom i dobijem volju za iskorištavanjem punog potencijala. Mogu reći da mi vraća stanje uma u ravnotežu.