Poštovani! 23g/186cm/85kg, muškarac i homoseksualac. Seksualnu orijentaciju smatram korijenom svih svojih problema, ne smatram da je urođena. Često ne mogu zaspati zbog neprestanih negativnih misli, briga oko problema, budućnosti, traume iz prošlosti. Uzimam Xanax ponekad da zaspim, ali više mi ne pomaže. Nedavno se sve pogoršalo, spavam većinom 12h dnevno, umoran sam i bezvoljan, sve mi je bez veze, ne znam što bih sa sobom. Često kada čujem smijeh mislim da mi se ljudi smiju, npr. u javnom prijevozu, iako znam da to nije tako, svejedno imam taj osjećaj. Izbjegavam događanja gdje će biti puno ljudi, ne fotografiram se, mrzim svoj izgled, imam možda samo 10 slika sebe otkada sam bio dijete. Nemam uvijek tjeskobu, npr. ako trebam govoriti pred većim broj ljudi na fakultetu ili sl. nije problem, ali izlazak u klub ili disko, što je normalno za mlade, za mene većinom ne dolazi u obzir osim ako nisam u alkoholiziranom stanju. Jako mi je teško u javnom prijevozu sjediti pored nepoznatih ljudi. Više puta dnevno mi na pamet padaju neugodna sjećanja iz prošlosti, gdje sam se osjećao poniženo ili posramljeno, ili npr. rekao nešto glupo, pa su mi se ljudi smijali ili bili razočarani sa mnom. Molim vas pomozite...