Poštovanje, od svoje treće do 20 godine imao sam preko 40 zahvata na spolovilu, hypospadiu. Kao dijete nisu me slali dječjem psihologu, ne znam zašto. Problema tada nisam imao puno osim nekih u osnovnoj. S ulaskom u pubertet je sve počelo prema dolje,autodestruktivnost u 17. i nadalje, sve dobro je zamijenilo loše, crnilo, alkohol, bezvolja, lijenost, umor, apatija, suicidalne misli, pesimizam, osjećaj manje vrijednosti, ali također i bijes, agresija, bol u očima, glavi, strašno lupanje u mozgu, jaka bol i napetost u obliku potkove u mozgu. Zašto? Jer sam prve erekcije i ejakulacije otkrio i doživio s 12, 13 godina i to u bolnici, te sam kao malo dijete, ni sam ne znam kako, u otkrivanju identiteta prvo zbog srama, neznanja i nemogućnosti "slobode" (šavovi, gaze, zavoji) preusmjerio na fetiš, a ujedno imao i homoseksualni odnos, misleći pri tome na heteroseksualni,te mi sada stvara ogromnu pomutnju u glavi i također blokadu. Sve gore navedeno ne mogu maknuti, zaboraviti, krenuti dalje s roditeljima, pogotovo majkom. Molim vas, objasnite mi što da radim, kako da se opustim jer sam nikakav? Pretpostavljam da onda nisam niti izašao još iz puberteta, i tko sam, što sam uopće; biseksualac, hetero, homo, imao sam suicidalne misli, nestale su, a sada se vraćaju ponovo. Jako sam volio život, ali ne mogu više ovako. Unaprijed zahvaljujem. Stvarati je lijepo ali je uništavati lakše.