Ja sam djevojka od 17 godina, idem u treći razred srednje škole. Vesela sam po prirodi, super se slažem s roditeljima, imam super prijatelje. Međutim, već 2 godine me muči jedan problem. Uspijem ga se riješiti privremeno i zatim se ponovno vraća. Strašno se plašim smrti dragih osoba, osobito roditelja. U početku je to bio samo strah koji mi ponekad padne na pamet, vremenom je postao pravi panični poremećaj. Često su moje misli zaokupljene tim strahom, a ponajviše navečer. Padne mi napamet mogućnost da izgubim roditelje. Inače, imam malo starije roditelje (majka 58,otac 54). Dakle, padne mi na pamet ta mogućnost i koliko god bila sretna jako se rastužim, plačem, ne mogu zaspati, sljedeci dan budem umorna, to utjece na ucenje i tako u krug. Najvise mi pomaze molitva, to je ujedno jedino sto mi trenutno pomaze. Stanje mi se uglavnom pogorsa zimi, jer zimi(sijecanj, veljaca) svakako padnem u depresiju... jos kad mi dode i taj strah... Ne znam kako ga se rijesiti. Pokusavala sam mnogo toga: razgovor sa roditeljima, prijateljima, setnje, citanje, skretanje misli s toga, zatim sto vise aktivnosti tako da nemam vremena misliti na to, pokusala sam si pomoci i tabletama, neke za smirenje. Umorna sam od svega ovoga. Evo opet je zima i opet me stigla depresija i strah u jos jacoj mjeri. Ne znam kako ga se rijesiti jer poceo mi je jako i negativno utjecati na zivot?