Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Ovo što opisujete podsjeća na znakove koji ukazuju na socijalnu fobiju. Život u strahu o kojem govorite može biti jako iscrpljujuć za organizam i nije rijetkost da se pojave depresivni simptomi zbog toga što je cijeli organizam umoran od stalne tjeskobe, a depresija mu pomaže na neki način da se odmori od anksioznosti. Savjetujem vam da napravite psihodijagnostiku kako biste točno utvrdili je li riječ o socijalnoj anksioznosti ili se kroz sve ove godine zbog ne traženja pomoći u rješavanju tog problema pojavilo još nešto drugo. Ako je riječ samo o socijalnoj anksioznosti najdjelotvornija je kognitivno-bihevioralna terapija koja je relativno kratkog trajanja, usmjerena na mijenjanje kognitivnog ili misaonog procesa koji je zapravo ključan u nastajanju strahova koje opisujete. S druge strane, bavi se bihevioralnim dijelom, odnosno, ponašanjem. Vi cijeli život izbjegavate situacije koje vam izazivaju anksioznost (tjeskobu i strah), a izbjegavanje pogoduje pojačavanju osjećaja tjeskobe i straha.  Osobe koje su patile od istog ili sličnog problema kao i vi nakon kognitivno-bihevioralne terapije su značajno poboljšale funkcioniranje u svakodnevnom životu, što im je omogućilo bogatiji život u svakom smislu.  Suicidalne misli ukazuju na to da vam je hitno potrebna pomoć, a pomoć i rješenje za ovaj problem postoje.  Nadam se da ćete pokušati i kroz nekoliko mjeseci biti osoba koja na život gleda kroz neke druge naočale.