Trauma, fobija ili nešto treće - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Trauma, fobija ili nešto treće

Objavljeno 18.02.2013.

Psihološki problemi

Postovani, imam 27 godina,i od dobi kada sam imala 5 godina imam neopisivo veliki,panican strah od jednog muzickog instrumenta, toliko velik, da ni ime tog predmeta ne mogu da izgovorim.Taj predmet vezujem za odredjene osobe iz mog djetinjstva, prema kojima ne gajim bas prijatna osjecanja. Za ovaj strah ne zna niko osim moje majke, mada mi se uvijek cinilo da ona to ne shvata na najbolji nacin i zbog toga vjerovatno imamo hladniji odnos. Te osobe koje sam pomenula ne zive vise u mojoj blizini,sto je olaksavajuca okolnost, ali ja koliko god mogu izbjegavam susret s njima. Zbog cinjenice da niko ne zna za ovaj moj problem,veoma mi je tesko,jer kad sam u drustvu, kada je na pomolu potencijalna opasnost od pojave tog predmeta ili price o njemu,ja se uspanicim i mislim da se jasno mogu uociti promjene na mom licu i tijelu, koje tesko mogu da sakrijem.Bilo bi mi lakse kada bih nekom od svojih prijatelja mogla reci za ovo, ali je blokada tolika,da jednostavno ne mogu. Ono sto me navelo da vam se obratim, jeste emisija koju sam upravo gledala na TV,Dr Oz,koja je bila posvecena oslobadjanju od fobija.Metoda koja je predlozena je postepeno izlaganje,za sta naravno mora postojati pristanak osobe koja pati od fobije.Medjutim,ne postoje uslovi pod kojima bih se ja svojevoljno izlozila tome od cega imam strah. A kada bi me neko namjerno,bez mog pristanka izlozio tome, pod izgovorom da mi tako hoce pomoci, zaista ne znam sta bi mu mogla uraditi,jer to u meni izaziva bijes. Inace sam vedra osoba,volim da se druzim,imam samopouzdanje,zavrsila sam slozen fakultet. Pomozite, molim Vas, razjasnite mi ovu moju situaciju. Unaprijed hvala

Anksioznost vezanu uz specifični objekt ili situaciju doista zovemo fobičnim strahom, fobijom. U vašoj priči se da razumjeti da to nije obična fobija. Naime, uobičajeno je da izvor fobije doista nema neku smislenu vezu s nekim iskustvom ili ljudima iz života, nego se onom koji fobiju ima u pravilu čini da je taj strah nepovezan s bilo čim, iracionalan. Kod vas nije tako jer povezujete predmet vaše fobije s neugodnim iskustvom i ljudima iz ranijeg života. Čini se da je to više neki oblik traumatskog iskustva kojeg imate i u posrednoj vezi je s tim objektom. No, to nema veze s načinom pomoći. U bilo kojem slučaju se trebate s tim pozabaviti, radilo se o traumi, fobiji ili o obadvije stvari istovremeno. Dakle, iznijeti problem, govoriti o njemu. Tehnika izlaganjem je jedna od tehnika a ima ih puno. Puno važnija od načina rada terapeuta s kojim ćete raditi je vaša odluka. Za rad na sebi se treba odlučiti i ne odustati. Taj stav se ne nazire iz vašeg teksta. Kapaciteta za rad na sebi imate (završila fakultet, imate samopouzdanja). Ipak se iz vašeg teksta čini da ste daleko i od toga da “pokušate” raditi na sebi (to nije odluka) jer niste niti s nekim od povjerenja pokušala svoju priču preseliti iz mentalnog sadržaja u onaj govorni. Istina, možete napraviti “spomenik” od vaše traume i fobije pa nikad nikome ništa ne ispričati… I to je mogućnost. Vi odlučujete. Sretno! dr. Igor Girotto