Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Traume iz djetinjstva

Objavljeno: 13.07.2021.

Imam 55 godina. Od kada pamtim nisam nikad imala dužu vezu. Odrastanje je bilo teško s osjećajem straha i srama jer sam rođena u obitelji u kojoj mi je majka osuđena za ubojstvo, imala sam četiri godine kada je mama otišla u zatvor na razdoblje od devet godina. S osamnaest godina rodila sam vanbračno kćer. Bila sam na cesti bez ičega, međutim borila sam se za nas obje, ali je nisam znala voljeti. Danas je ona obrazovana mlada žena. Ne viđamo se često, međutim svejedno obje znamo ako bi jednoj od nas trebala pomoć da bi se mogle jedna na drugu osloniti. To je lijepo, ali mene razdire zadnjih godina tuga što joj nisam znala biti bolja majka. Osim toga u mladosti imala sam dosta bezveznih veza koje nisu nigdje završavale. Ja sam birala pogrešne osobe dokazujući se na taj način, nap. ako je muškarac bio obrazovan nije važno što mi se nije sviđao, pristajala sam biti u vezi, tako je bilo u zreloj fazi, a u ranoj mladosti bila sam sa svakim tko bi pokazao malo dobrote. Teško je to ponašanje razumjeti iz ove perspektive. Kako da izađem iz ovog kruga tuge. Prihvatila sam da je odnos s kćerkom takav kakav jeste, ali me razdire bol i nikako da prolazi radi te čudne prošlosti. 

Smješteno u Psihološki problemi

Pitanja koja si danas postavljate i osjećaj krivnje koji vam se javlja zbog toga što mislite da ste u prošlosti trebali biti bolji prema sebi i svom djetetu puno govore o vašem duhovnom rastu.
Proživjeti i preživjeti sve traume iz vašeg djetinjstva pa postati majka u tako mladoj dobi bez podrške, bez znanja o tome što to znači biti majka, a u tom trenutku ste i sami gladni majčine ljubavi i pažnje, može samo netko tko ima sposobnosti i snage u sebi nositi se tako velikim životnim nedaćama i problemima.
Pokušat ću vam povezati uzroke i posljedice gledanja na svijet oko sebe, doživljavanja same sebe i drugih pomoću informacija koje ste mi dali u nadi da će vam šira slika dati objašnjenje na vaša pitanja.
Da bismo kao odrasli ljudi bili zdrave ličnosti i da bismo mogli donositi zdrave odluke za sebe i druge potrebni su duboki temelji koji se grade od najranijeg djetinjstva do naše odrasle dobi. Djeca koja nisu imala zadovoljene osnovne potrebe poput ljubavi, pažnje, nježnosti, osjećaja sigurnosti i zaštite, stabilnosti, prihvaćanja, razumijevanja, vodstva, uvažavanja osjećaja i potreba i slobodu u kasnijem životu razvijaju određene obrasce ponašanja s kojima pokušavaju ili nadoknaditi ono što im je falilo ili s kojima se pokušavaju zaštititi od onog što ih je povrijeđivalo u djetinjstvu.
Osobe koje osjećaju stalni strah i sram kroz svoje odrastanje, ali i kasnije kroz život, često imaju bazično vjerovanje o sebi da su bezvrijedni, loši, nekompetenti, defektni i da zato ništa ne vrijede, a ako ništa ne vrijede onda ih ljudi nemaju razloga ni voljeti. Zbog takvog bazičnog vjerovanja sebi ne dopušaju da im se dogodi ljubav, nepovjerljivi su prema ljudima i vjerojatnije će birati partnere s kojoma nemaju budućnost i koji će im potvrđivati takvo mišljenje o sebi.
Djeca koja nisu dobivala ljubav u svom djetinjstvu ili ako su dobivala ljubav samo ako su to “zaslužili” (što je emocionalno zlostavljanje djece) često se boje vezati jer misle da će ih opet netko napustiti i/ili kazniti, što bi moglo objasniti vaše kratke veze. To što ste birali obrazovane kao jedini kriterij moglo bi se objasniti na način da ste si tako objašnjavali da i niste tako loši ako vas ovi “pametniji” žele za partnericu.
Slični se obrasci pojavljuju i kod majčinstva. Mi učimo po modelu, od svojih roditelja ili skrbnika, kako voljeti, odgajati, biti majka… Tko je bio vaš model? Od koga ste vi to učili? 
Kakva god da ste majka bili vrijeme nazad ne možete vratiti. Bili ste, valjda, u tom trenutku najbolja majka što ste mogli biti. Da ste mogli biti bolja bili biste. Nakon puno godina života i iskustva, kad pogledamo unazad, mnoge stvari bi mnogi od nas mijenjali, ali ne možemo. Vraćanje u prošlost nam stvara tugu i depresiju, a ako previše negativno predviđamo budućnost stvaraju nam se strahovi i tjeskoba. Zato je najbolje živjeti u sadašnjosti.
Dopustite sebi da vam proradi glas zdravog odraslog u sebi, a ne glas koji vam stalno nabija osjećaj krivice i vraća se unazad. Zamislite da je netko koga znate prošao kroz sve ovo što i vi i da vam kaže kako ga tuga i osjećaj krivice razdiru. Što biste joj rekli? 
Vrijeme je da si kažete da ste napravili najbolje što ste mogli, s obzirom na svoje odrastanje i uvjete života. Vrijeme je da se zagrlite i oprostite si. Možete i pohvaliti samu sebe da vam se uvidi i znanje o životu mijenjaju i da ste danas bolja osoba, s većim znanjem i širim spoznajama. 
Možete svojoj kćeri ispričati kako vidite sebe i svoj život kroz godine i reći joj sve ono što vam je na srcu i koliko ju volite. Ona je i dalje vaša kćer i još uvijek možete graditi i poboljšavati odnos. Razgovarajte s njom. Vjerujem da bi i ona voljela čuti odgovore na neka svoja pitanja, a iako je odrasla i dalje je vaše dijete. Djeca uvijek žele čuti koliko su važna, vrijedna i voljena od svojih roditelja. 
Možda ćete uspijeti biti nekom drugom djetetu (unuku, nećaku, susjedu…) dobra baka. Dajte si šansu. Još uvijek ste žena ispred koje stoji još puno godina života. Iskoristite ih najbolje što možete.
Nadam se da ste iz ovog mog kratkog odgovora uvidjeli koliko je kompleksan život i što sve utječe na naša ponašanja. Zato bi bilo dobro kad biste se odlučili na jednu dužu psihoterapiju kako biste svoje nezdrave obrasce ponašanja zamijenili onima koji su bolji za vas i kako biste se oslobodili osjećaja stalne tuge.