Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Tremor ruku

Objavljeno 16.07.2015.

Psihološki problemi

Pozdrav, ženska sam osoba, 36 godina, nepušač, bez djece, udata, oko 59 kg, 172cm, alkohol povremeno konzumiram umjereno (prosječno čaša vina dnevno). Vježbam jogu, hranim se zdravo, radim na sebi, da budem sretna i spokojna osoba i da me nevažne stvari u životu ne smetaju. U užoj obitelji, mama ima par zdravstvenih problema: preživjela srčani udar, prije 2 godine dijagnosticiran joj je rak pluća, sada je dobro, pušač, niski tlak. Iako nije otvorena u vezi psiholoških smetnji, prepisan joj je Xanax koji konzumira i neke druge psihofarmake. Neko je vrijeme bila alkoholičarka u svojoj ranijoj dobi kada je još radila, sada je prestala ali se još uvijek povremeno napije. Moje je pitanje u vezi povremenog, sporadičnog drhtanja ruke, koje je započelo prije 8-9 godina kada sam prvi put iskusila drhtavicu. Tada sam odmah otišla kod liječnika jer sam pomislila na najgore (baka mi je bila dijagnosticana s Parkinsonovom bolešću), međutim sve je bilo u najboljem redu i ništa mi nije bilo dijagnosticirano, ali mi je doktor prepisao alprenolol, koji sam samo kratko uzimala i pomoglo mi je. Znam da sam dugo vremena u tom periodu bila pod kroničnim stresom zbog posla i zbog braka i imala sam osjećaj da nemam kontrole nad svojim životom. Ako se mene pita zašto mi je drhtanje došlo to je zbog toga. Znam da mi je i mama to počela proživljavati (drhtavicu u rukama) od mladih dana. Ona je inače veliki živac a suprug i mene doživljava kao takvu i poistovječuje s mamom. Ona vjerujem pati od borderline poremećaja ličnosti obzirom na način na koji se ophodi s ocem i kako se uvijek ophodila s njim, prema svekrvi i općenito njen stav prema životu upućuje na to. Drhtavicu povremeno imam od tada i ponekad me stvarno čini anksioznom i neugodno mi je kada ljudi primijete jer misle da je zbog njih, da sam sramežljiva a to možda nije slučaj, ili da imam neki poremećaj što možda nije slučaj... Najgore je to što drhtavica dođe neočekivano i van je more kontrole. Ponekad se bojim da će doći u neku situaciju i pokušavam pozitivnom mišlju pokušati da ne dođe do drhtanja ali u mnogim slučajevima ne uspijemo. Neko vrijeme uzimam Xanax jer vidim da mi pomaže ali uzimam ga kontrolirano, samo u kriznim periodima kada sam pod stresom ili anksiozna zbog nekog sastanka na poslu ili slično. Panika me hvata pri pomisli da ako postanem trudna trebala bi prestati s xanaxom. Iako su male šanse da postanem mama, jer suprug ne želi djecu, tj. strah ga je, rekao mi je da se boji da bi naše dijete bilo instrument ucijene što me je jako pogodilo (ponovno proživljavamo bračnu krizu kao prije 8-9 godina). Moja su pitanja: 1. Od čega patim? Anksiozni poremećaj, essential tremor ili nešto drugo? 2. Da li je ok da nastavim s kotroliranim uzimanjem xanaxa samo kad vjerujem da bi mi pomoglo? 3. U slučaju trudnoće, koju jako želim, ali u isto vrijeme grozim se od pomisli da bi djetetu naškodila, ima li zamijenskog lijeka xanaxu koji ne bi bio štetan plodu a koji bi bio učinkovit za drhtavicu? Unaprijed zahvaljujem odgovoru i savjetu liječnika!

U vašem je pitanju puno detalja koji govore da imate dosta dobar uvid u to što se s vama zbiva. Ako bih pokušao definirati (dijagnoze su grubi medicinski okviri koji najčešće sami za sebe ne pomažu pacijentu) što vam je, upotrijebio bih vaše riječi: patite od drhtavice ili tremora koji “dođe neočekivano i van je vaše kontrole”. Pokušaj da kontroliramo ono što ne možemo kontrolirati je osuđen na propast, povećava napetost, održava prevelika očekivanja i pojačava nezadovoljstvo. Mislim da je psihološki zdraviji način nošenja s tom smetnjom neki način prihvaćanja a ne kontroliranja. Jer, ako se pokušate malo udaljiti i vidjeti širu sliku, zasigurno nećete vidjeti to drhtanje kao neki problem zbog kojeg ste vi “loša” ili trebate to pod svaku cijenu “maknuti”. To ste vi, i bilo bi dobro to (na neki vaš originalni način) i prihvatiti, da vam služi kao instrument koji će vas uputiti da bolje procjenjujete svoje aktualno stanje. Xanax ne poreporučam kao riješenje za život nego kao pomoć u izvanrednim situacijama. U trudnoći je primjerenija manja doza diazepama, koju također i iz istih razloga treba izbjegavati. Korisno bi bilo da se odlučite na psihoterapijsku konzultaciju, iskoristite uvide kojima već sad baratate i razmotrite eventualnu potrebu da uđete u psihoterapiju.