U psihologiji i analizi ljudi nema generalizacija

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

P: U psihologiji i analizi ljudi nema generalizacija

Objavljeno 14.02.2017.

Imam 18 godina i vrlo sam introspektivna osoba. Rad na sebi mi nije stran. 3 godine brijem na psihologiju i psihoanalizu ljudi. Mislim da mi ide poprilično dobro i da imam jako puno znanja, a još vise i iskustava.(iako imam 18 godina). moje pitanje je.. kada pričam s nekim, ta osoba mi ne može lagati. Jednostavno neki kliker u meni prodati i kaže mi "laže", drugo sto mi se počelo javljati s vremenom prije otp. 2 i pol godine je to da 'vidim pozadinu nečijih djela, izgovorenih rečenica, postupaka.. Kao da u svakom trenutku znam iz kojeg su određenog "programa" su to učinili ili rekli. Pomislio sam puno puta da mi je to sve jedna velika brija ali uspostavilo se da "brijem" točno. Sad, ne znam da li je to kako bi se reklo "informacijsko polje" koje mi je pojačano na svjesnoj razini zbog intenzivnog i dubokog rada ili lud skroz.. Svaki negativan osjećaj kod osobe prepoznam, iz izgovorenih rijeci i reakcije (koja nije očita, nego ju osoba skriva i pravi se da je sve u redu) uspostavim da je osoba ili ogorčena ili ljuta ili ljubomorna ili manipulativna itd.. Zanima me stručan odgovor na moje pitanje, naravno ako je dobro pojašnjenja! Srdačan pozdrav, Hvala :)

Odgovara:

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Dragi čitatelju, s obzirom da nisam dobila konkretno pitanje, odgovorit ću svojim komentarom na navedenu situaciju. U psihologiji i analizi ljudi nema generalizacija i isključivosti. Rekla bih da ne možemo uvijek biti 100% sigurni i znati kada netko govori istinu ili ne, ne možemo baš uvijek i sa svima znati što je u podlozi njihova ponašanja. Činjenica je da s osobama s kojima smo bliski i koje jako dobro znamo da nam je lakše i prepoznati njihovo unutarnje stanje – iz jednostavnog razloga jer smo ih već vidjeli kako izgledaju i ponašaju se u raznim situacijama. S drugim ljudima koje ne poznajemo dobro možemo samo pretpostavljati – te pretpostavke mogu i ne moraju biti točne. Problem nastaje kada apsolutno vjerujemo da su naše pretpostavke uvijek točne i kada se ponašamo kao da smo uvijek u pravu. Nijedna krajnost nije dobra pa tako ni ova. Nema ništa loše u tome da slušamo druge, da smo osjetljivi na njihove reakcije, da ih zaista čujemo i vidimo. No, uvijek treba imati na umu da su naše hipoteze samo hipoteze i da to ako smo dobri u postavljanju hipoteza ne znači da smo uvijek u pravu.

Halo, doktore!

P: U psihologiji i analizi ljudi nema generalizacija

Slična pitanja

P: Samo lijekovi nisu dovoljni za rješenje problema

P: Anksioznost povećava stres a samim time i otkucaje srca

P: Stres može povećati pojavu fascikulacija

P: Postavite si male, dostižne ciljeve jer put do oporavka je dug i složen