Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Puno toga se dogodilo u vašim životima u posljednjih 6 mjeseci pa čak i više od tog vremena jer je i period trudnoće “drugo stanje”. Da se sve ovo isto dogodilo nekom drugom paru možda bi oboje bili disfunkcionalni i trebalo bi im vremena da ponovno poslože kockice svog života. Vi ste, barem tako kažete u pismu, sve te negativne događaje ostavili iza sebe. I sami kažete kako je sve to prošlo. Pitanje je kako je vaš suprug to sve doživio i kako sad doživljava jedan novi život otkada vas je troje. Nije rijedak slučaj da supružnici svoj odnos zanemare u periodu kad imaju malu djecu. To i jest jedan od kritičnijih perioda bračnog života. U pravilu parovi deklarativno žele brak i djecu, ali nitko ne zna kakvu to odgovornost i promjenu u naš život unosi dok se to ne dogodi. Za to ne postoji proba. Možemo željeti biti roditelji i veseliti se tome, a onda kad se to dogodi neki se u tome mogu izgubiti, nisu to tako zamišljali, previše im je svega, umorni su, nemaju dovoljno kapaciteta za nositi se sa svim izazovima roditeljstva i onda traže izlaz iz te situacije koja im stvara pritisak. Iz iskustva znam i žene i muškarce koji izjavljuju da nisu mali spolni odnos dugo vremena i da su se potpuno udaljili jedan od drugoga. Kažu da nemaju nikakav seksualni poriv i da im je sva pažnja usmjerena na dijete, posao i kuću. To, naravno, nije dobro u bračnom odnosu, jer jedan uvijek pati. U ovom slučaju patite vi, jer osim što nema seksa nema ni bliskosti, podrške, razgovora, partnerstva. Kažete da ste pokušali razgovarati, ali da niste dobili nikakav zadovoljavajući odgovor. Mislim da je važno da on čuje kako se vi osjećate, što biste htjeli od tog odnosa, kakvu pomoć i podršku od njega očekujete. Važno je da pokušate odvojiti vrijeme koje je rezervirano za vas dvoje. Ne znam imate li pomoć sa strane, ali ako ste u mogućnosti dobiti pomoć oko djeteta, barem vikendom, pokušajte odvojiti vrijeme za sebe, otići zajedno na piće izvan uobičajene dnevne rute kretanja i pokušajte ponovo uspostaviti odnos kako biste oboje osjećali pažnju i interes jedno od drugoga u tom vremenu. To vrijeme provedite u razgovoru o ugodnim temama, nikako o temama koje vas muče.  Ako ni to neće ići pokušajte s bračnim savjetovanjem. Na savjetovanju se obično ljudi više otvore nego pred svojim supružnikom jer imaju dojam da će ih stručna osoba bolje razumjeti.  U pismu kažete da se bojite da ima drugu i da mu se ne sviđate više. Čak i kad bi to bilo točno što biste onda? Što biste rekli prijateljici da je u istoj situaciji kao i vi i da se utvrdi da je njezin suprug, jedna mlada osoba koja je friško u braku i koja ima šestomjesečno dijete našao drugu? Taj isti odgovor vrijedi za vas, kad bi se tako nešto dogodilo. Osim toga, ako netko stupa u brak i radi dijete s osobom koja mu se površno sviđa onda je to nezrela osoba. Za suživot pun izazova, uspona i padova, izazova s djecom, poslom i drugim stvarima potrebna je prava ljubav, jer ako zaista volimo i znamo voljeti onda i izazove rješavamo zajednički i s lakoćom.  Po mjerama koje ste dali o sebi vi ste jedna mala ženica, ali očito s puno snage, optimizma i velikim srcem. Za dobar brak je potrebno dvoje. Ponekad jedan posustane pa ga drugi malo pričeka, da mu podršku i pogurne, ali samo jedna osoba u braku ne može baš uvijek gurati. I taj na kraju stane. Najlakše je odustati, ali prije toga pokušajte sve ono što je u vašoj moći kako biste popravili vaš odnos.