Žensko, 20 godina. Svako sam uvjerena da sam loša osoba. Kao da netko ugasi svjetla, negativne misli mi počnu naglo dolaziti i ne mogu ih kontrolirati. Kreću se tako brzo da ih ne mogu pratiti, kao da idu same od sebe. Inače mi se dogodi kad me netko kirtizira. Dođe mi da ih napadnem, ali se inače samo povučem. Prijateljica mi je jednog dana samo rekla da više ne želi pričati sa mnom (nisam bila iznenađena,izbjegavala me iako bi me uvjeravala da ne i da umišljam. Stvarno sam pokušala shvatiti što ne valja), ali nekako sam ju uspjela navesti na to da ponovno priča sa mnom iako se više nije htjela družiti. Zadnjih par dana sam se osjećala užasno, kao da je ona preinteligenta da bi uopće pričala sa mnom. Kao da sam odvratna osoba kojoj čini uslugu. Pa sam mislila da bi bilo najbolje da joj potvrdim koliko sam stvarno užasna osoba.Ignorirala sam njene poruke, namjerno ju zanemarivala, napala ju i rekla sam joj da je izdajica i da me napustila,iako sam znala da je imala svo pravo. Tako mi nedostaje i tako sam zbunjena više što je stvarnost i tko sam ja uopće. Ne mislim da sam napravila išta krivo,samo sam joj potvrdila i olakšala ono što je već i sama vjerovala. Ali ovo mi se stalno događa sa svakime i ne prestaje. Tonem.