Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Poštovana, nažalost svoj sud o tome vam ne mogu reći, jer se ovdje ne radi o mojem životu već o vašem. I to ne samo o vašem već i o životu vašeg djeteta pa stoga odluka koju tek trebate donijeti nosi još veću odgovornost. Moj je zadatak da vam postavim ona pitanja koja si možda sama niste postavili i otvorim druge kutove gledanja na problem pa da vam bude lakše donijeti sud o svemu. Što je normalno, a što bolesno? Ljudima svašta može biti normalno, ali isto tako i mnogima ista stvar može biti nenormalna. Društvo u kojem živimo ima svoje društvene norme i kad ih kršimo često bivamo “osuđeni”. U vašem slučaju, kad biste vas troje s djetetom živjeli u istočnim zemljama svijeta vjerojatno vas nitko ne bi čudno gledao, ali u zapadnom svijetu takve zajednice nisu ni zakonom dozvoljene pa je moguće da ćete često nailaziti na osude. Pitanje je možete li vi živjeti s tim osudama?  Kažete da imate malo dijete. Ono će ubrzo narasti, krenuti u vrtić, školu. Imat će svoju socijalnu okolinu i vjerojatno prolaziti kroz teška razdoblja, jer će i njega vjerojatno neka djeca osuđivati. Vi, kao odrasla osoba, možete donijeti odluku o sebi s kojom ćete biti spremni živjeti, ali donosite odluku i u ime vašeg djeteta, jer ste vi odgovorni za njegov život i zato dobro razmislite i o tome. Ono što ja čujem iz vašeg pisma jest da ste, blago rečeno, iznenađeni s novonastalom situacijom, a i da ste pretrpili veliku bol. Kad biste vi mislili da je to uredu ne biste meni postavljali to pitanje. Drugo, o čemu valja razmisliti je kako će izgledati vaš život u troje (četvero)? Jedno je imati ideju o tome, a drugo je živjeti realnost. Jeste li se zapitali kako će ta realnost izgledati? Koliko dana u tjednu će s vama spavati, a koliko s njom? Kad se dijete probudi u kojem krevetu traži tatu? Kako ćete se vi osjećati kad budu imali seksualni odnos u susjednoj sobi? Koga će primiti za ruku kad ćete ići na nedjeljne ručkove ili na obiteljske izlete? Koga će zagrliti na kauču?  Vi završavate pismo s rečenicom da je možda bolje da budemo svo troje skupa, ako se složimo nego da smo razvedeni i da patimo. Jeste li se pitali.. A što ako se ne složimo? I što ako ću patiti iako sam pristala biti u takvoj zajednici? I jedna i druga situacija mogu boljeti u konačnici, ali ako izaberete onu u koju vi najdublje vjerujete i iza koje možete svim srcem stajati ta će boljeti samo neko vrijeme, a ova druga uvijek.  Sretno s odlukom!