Poštovani, dečko (27god) ima tikove, navodno posljedica života u Vu kao beba u ratno vrijeme. Radi se o žmirkanju, ponekad mu se lice grči, jako otvara usta, nekontrolirano pomice prste i šake (radnja silovitog izbacivanja iz dlana), zabacuje glavu unatrag i sl. Tu i tamo proizvodi zvuk. Takoder, puno puše u smislu ispuhivanja zraka kroz usta i nos, u prekidima. Nije riječ o svakodnevnom uzdisanju već o isprekidanim serijama. Inaće, normalna je osoba, nema zdravstvenih problema osim uobičajnih. Kada s njim razgovaram o tome, kaže da mu to ne ometa normalan život, da ga ljudi prihvaćaju takvog i da se nema potrebe liječiti. Kaže da se pokušao informirati koje su mu opcije ali kada je shvatio koliko toga je potrebno (prvo potvrda kod doktorice, pa neuro, pa psiholog, psihijatar itd) da mu se to ne treba, da se ne isplati jer da je on normalan. I slažem se da je ali mislim da bi mu bilo lakše. Koliko god da sam prihvatila to, i ne smeta mi, ponekad mi ipak smeta posebno ako sam neraspoložena. Onda se grizem zbog toga i zapitkujem kako mi njegovo puhanje sad može smetati i sl. Pitanje svih pitanja je može li tako nešto utjecati na djecu, je li naslijedno? Također, koji su Vaši savjeti za dalje? Hvala!