Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Veza psihičkog života i tjelesnog zdravlja je duboko nesvjesna

Objavljeno 18.02.2014.

Psihološki problemi

Poštovani! Laparoskopski mi je odstranjena cista na lijevom jajniku te je utvrđeno da se radilo o dosta uznapredovaloj endometriozi zbog koje sam godinama trpila jake bolove. Trenutno sam u petom mjesecu trudnoće i muči me konstatcija koja se da razabrati iz razgovora s pojedinim doktorima da je to autoimuna bolest koja se olako pripisuje poremećenom odnosu spram same sebe. Nisam nikada smatrala da imam takvih poteškoća, a još me više brine konstatcija ginekologice da mogućnost nasljeđivanja te bolesti ovisi o obrascu ponašanja koje će moja curica usvojiti od mene. Jasno mi je da kao majka imam presudnu ulogu u odgoju psihički zdravog djeteta, međutim ne mogu si priznati niti pronaći uzrok koji bi opravdao manifestaciju takvih fizičkih bolova i realnih medicinskih dijagnoza. Prihvatila sam sve savjete koji se tiču mirnijeg i zdravijeg načina života, ali ne mogu se oteti dojmu da nedovolja istraženost te bolesti dovodi do olakog prebacivanja krivnje na same pacijentice koje se, uz fizičku torturu moraju nositi i sa teretom stigme psihički poremećenih osoba čija je "snaga volje ili bolje rečeno slabost" okidač takvih realnih simptoma. Jesam li u krivu i je li zaista psihoterapija potrebna te je li pošteno zbog takve dijagnoze stavljati pod upitnik moje roditeljstvo? Hvala!

Poštovana! Žao mi je čuti da vas uznemiruje ideja veze duše i tijela i to doživljavate kao “stavljanje roditeljstva pod upitnik”. Mislim da i vas, kao i mnoge, opterećuju dosta odbojna uvjerenja oko psihičkih fenomena i psihoterapije. S druge strane, suosjećam s vama jer mi se čini da ste doživjela da su vas doktori (oni tjelesni) nekako neprimjereno “napali” s informacijama o mogućim uzrocima endometrioze. U stvari je jako dobro da s time raspolažu jer je to korak naprijed za razumijevanje medicine, no to uopće nije lako priopćiti s pozicije straha od poremećenosti i neupućenosti u tu vezu (a tu poziciju zacijelo imaju i ginekolozi). Veza psihičkog života i tjelesnog zdravlja je duboko nesvjesna. S toga je logično da ne možemo tražiti niodkoga da “se popravi” jer se radi o nečem što o sebi ne zna i ne može popraviti. U psihoterapijskom smislu je to vrlo zahtjevan rad upravo uslijed dubine te povezanosti. Za početak bi bilo dobro da naprosto pokušate zaboraviti neugodne doživljaje u vezi s tim i date šansu da možda iz tih istih, zasad dostupnih ideja o psihosomatskom suporijeklu endometrioze razvijete neku optimističniju sliku, jer to je uostalom mnogo bolja situacija nego da je nešto isključivo genetski determinirano. Preporuka čitanja: “Žensko tijelo – ženska mudrost”!