Prije tri godine dijagnosticirano mi je sizoafektivno oboljenje depresijskog tipa, poslije dvije epizode bolesti. Preporučeno mi je liječenje od tri godine, i sa zadovoljstvom mogu reći da mi je doktorica počela ukidati kombiniranu terapiju (antipsihotik, antidepresiv i stabilizator raspoloženja). Bolest je znači pod kontrolom, ali imam drugi problem. Išla sam na psihoterapije prva dva mjeseca bolesti i jako sam se vezala za psihoterapeuta, muškarca, a ja sam žensko. Nisam ga vidjela, ni čula od kad sam prestala ići na psihotrapije, znači tri godine, ali i dalje razmišljam o njemu i puno mi nedostaje. Pokušavala sam se preispitati, da li sam zaljubljena u njega, ali ne mogu naći odgovor. Pri tom ne znam ništa o tom čovjeku, osim da je psihijatar psihoterapeut. Moja sadašnja doktorica je njegova kolegica i nisam se usudila popričati s njom o njemu. Moje pitanje je, da li se događa da se pacijenti vežu za svoje psihijatre i kako se to rješava? Voljela bi znati i prirodu te veze, jer odbijam prihvatiti da sam se zaljubila, jer ne znam ništa o njemu, niti sam došla u kontakt na bilo koji način sa njim u posljednje tri godine, a opet razmišljam o njemu i smatram ga jedinim čovjekom koji me razumije. Možda bi trebala naglasiti da sad imam 28 godina, a taj psihijatar je mlađi, nema više od 35 jer je dobio specijalizaciju baš u to vrijeme kad sam se razboljela. Hvala unaprijed.