Poštovani, imam 25 god, udana nešto više od 1 i po godinu. Muž i ja još uvijek nemamo djece iako pokušavamo. Živimo skupa više od 3 godine u obiteljskoj kući (mi u prizemlju, njegovi roditelji na katu i stariji brat na drugom katu). Otkako smo se uselili skupa, njegovi svaki dan govore o djeci. Ne postoji minuta kad ne spominju. Nedavno, mužev stariji brat je odlučio posvojiti zbog komplikacija (imali su 2 spontana pobačaja) i njegovi roditelji su poludili. Sad svaki dan slušam kako nas naručuju kod svećenika po blagoslov, da odemo, kako su mnogima pomogi. Meni je to previše stresno samo po sebi jer ne znam jesam li spremna za trudnoću, tj. strah me poroda ali volim djecu i hjela bi djecu, ali prvo želim smršaviti (imam 114 kg na visinu 172). Moja majka cili moj život mi govori da sam debela i da moram smršaviti, a sad je i ona počela o djeci. Osim toga svega imam i epilepsiju (samo jedan napad se dogodio u 9-10 godina). Svekrva sad govori da ne pijem te tablete, da se skoncentriram na dijete i da ne idem na eeg i magnetsku da to sve škodi. S druge strane majka mi govori da moram ići na kontrole. Taj svakodnevni stres me izluđuje i ne mogu to više podniti. Meni i mužu je skroz ok čekati ako se dogodi, nek se dogodi i kako mene izluđuju tako i ja njega izluđujem. Što da radim?