Imam 33 godine i osam godina se liječim od raka dojke. Moj problem je psihološke naravi. U početku moje borbe s rakom bila sam puna nade, bez straha. Međutim, kako vrijeme odmiče umjesto da se veselim što je toliko vremena prošlo i što sam još uvijek zdrava, u mene se počeo uvlačiti veliki strah od bolesti, smrti, ništa mi nema smisla, loše spavam, imam ružne snove o bolesti i bolnicama, osjećam se izgubljeno i bezvrijedno jer skoro ništa nisam postigla u životu. Ponekad osjećam kao da ću se ugušiti, oblije me znoj i imam osjećaj da mi izmiče tlo pod nogama. Bojim se da ću poludjeti. Skoro svaki dan i noć su mi mučenje, ne znam više što da učinim sa svojim životom, ni tko sam ni što sam. Uza sve to prošle godine su mi umrle tri djevojke koje sam poznavala od raka dojke i tada sam prvi put shvatila kojeg razmjera ta bolest može biti i još više sam se preplašila. Molim Vas da mi odgovorite što mi se događa i da li bih trebala psihijatrijsko liječenje?