Poštovani, imam 23 godine, pušač sam, ne konzumiram alkohol. U zadnje vrijeme imam dosta problema s živcima i tjeskobom te napadajima panike. Naime, u zadnje vrijeme su mi se noge i ruke počele tresti, osjećam nemir u sebi, stezanje u prsima (tjeskoba sigurno jer mi je već i dijagnosticirana), "živčane ispade" prema obitelji, partneru i prijateljima. Prije godinu dana dijagnosticirana mi je hipohondrija i tjeskoba. Već sam bila kod psihijatra koji me stavio na lijekove. Pošto sam se loše osjećala od tih lijekova i jedno vrijeme sam bila bolje, prestala sam ih piti. Točnije, bojim ih se piti. Na svoju ruku uzimam Xanax 0,25mg (psihijatrica mi je dala recept) ili Helex 0,25mg prije spavanja, za opušteniji san (jedanput u dva-tri tjedna). U obitelji imam psihički poremećaj (OKP), točnije - brat ga je dobio prije dvije godine i skoro se izliječio svakodnevnom, ustrajnom terapijom. Bojim se da to i mene čeka. Inače sam slabijeg karaktera, te upravo zbog istoga ne socijaliziram se previše s ljudima, stalno me nešto boli i stalno sam napeta i živčana do te mjere da počinjem bacati stvari oko sebe. Bojim se, tek mi je 23 godine, studentica sam, sada ću diplomirati (veliki pritisak mi je u vezi toga na leđima od strane roditelja), užasno se bojim svega (unaprijed razmišljam što bi mi se loše moglo dogoditi i mijenjam postupke kako do toga ne bi došlo). Ne bavim se nikakvim sportom i većinu dana provedem u kući (osim jutarnje i večernje šetnje psa). Kako da si pomognem? Da li se trebam ponovo vratiti psihijatru? Da li je stvarno nužno da pijem lijekove? Unaprijed zahvaljujem!