Međunarodni dan tolerancije bi nas sve trebalo podsjetiti na poštovanje i uvažavanje različitosti i snošljivost jednih prema drugima.
Povodom ovog dana, diljem svijeta provode se brojne rasprave usmjerene na to kako različiti oblici nepravde, rasizma, diskriminacije i netolerancije imaju negativan utjecaj na razvoj društva.
Aktivisti u borbi za ljudska prava, ali i svi oni koji su profesionalno ili vlastitim iskustvom uključeni, pozvani su i imaju priliku govoriti o zakonima vezanim za ljudska prava s osvrtom na kažnjavanje zločina i diskriminacije bilo koje vrste kao i o svim drugim činjenicama, istinama, zabludama i potrebama vezanim za ovu tematiku.
Osim velikih i globalnih “mjesta” koja ovaj dan i ova tema dodiruju, svakako se ne smije zaboraviti na “mala”, svakodnevna okruženja u kojima se jednako tako svakodnevno krše ljudska prava i ne poštuje različitost.
Kako možemo djelovati (osim na razini politike, zakona, upravljanja)?
Znanjem. Znanje je jedno od osnovnih oruđa u borbi protiv predrasuda i prema napretku društva, ali i našeg osobnog razvoja. Poznavanjem drugih kultura upoznajemo druge ljude, druge navike, običaje, kulturu, izražavanje, vjerovanje. Učeći o različitom, preispitujemo i svoje vrijednosti, prioritete i uvjerenja. Međutim, uz samo znanje potrebno je i razumijevanje i prihvaćanje jer ono što je poznato, nije samim tim i spoznato.
Može li nam pomoći umjetnost?
Umjetnost je oduvijek bila područje koje djeluje šire od postavljenih granica i životnih obrazaca. Ona je simbol slobode izražavanja. U toj slobodi leži snaga njezinog utjecaja i djelovanja. Umjetnost gleda svijet drugim očima, probija ideološki privid i može unijeti elemente kulture mira i tolerancije u društvo. U njoj leži mogućnost poticanja i podrške velikih socijalnih, ali i osobnih promjena. Upravo iz tih razloga, različiti oblici umjetničkog izražavanja kao što su književnost, slikarstvo, filmska umjetnost, fotografija, plesna i kazališna umjetnost – mogu poslužiti kao način izražavanja, ali i kao metodologija u poticanju i razvijanju tolerancije i smanjivanju diskriminacije u društvu.
Koja je uloga civilnog društva?
Uloga civilnog društva izrazito je velika upravo u rješavanju ovog problema. Civilno društvo može i mora biti korektiv aktualne politike, društvene strukture i atmosfere i ima veliku snagu jer je vrlo često i “osobno motivirano”.
Primjer pozitivnog organiziranja civilnog društva je osnivanje Zagrebačkog savjetovališta protiv nasilja djece i mladih ‘Luka Ritz’ koje trajno poziva Zagrepčane i sve hrvatske građane na nulti stupanj tolerancije prema nasilju, ali i pruža pomoć kroz savjetovanja, radionice, razgovor i stručni rad.
Što može učiniti javno zdravstvo?
Međunarodni savez liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovio je konačnu, Ženevsku zakletvu, koju polažu liječnici prilikom ulaska u profesiju, a čiji dio koji se odnosi na toleranciju i poštivanje različitosti glasi:
“U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti”.
Osim ove plemenite i simbolične izjave, zdravstvo ima svoju veliku obavezu i priliku u ovom području. Javno zdravstvo je struka kroz koju se može pronaći put prema toleranciji, jednakosti i uključivanju svih pojedinaca i vulnerabilnih grupa u ravnopravno i ispunjeno funkcioniranje u životu i društvu. Osim toga, javno zdravstvo raspolaže metodologijama rada s manjinama, osobama s posebnim potrebama, ranjivim skupinama i svim neravnopravnim ili potencijalno neravnopravnim osobama, kao i metodologijom javnozdravstvenog i socijalnog zastupanja ovih ugroženih populacijskih skupina. Kroz dobro razrađene programe i podršku političke vlasti, gospodarstva i društva, definiranjem i provođenjem javnozdravstvenih programa na različitim razinama, može se učiniti puno.
“Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj pored mene i budi mi prijatelj.“ kaže Albert Camus. Ne smijemo nikada zaboraviti, da, iako nismo jednaki- nismo ništa bolji. Ni gori. Samo trebamo naučiti koračati jedni pokraj drugih.
