Međunarodni dan bijelog štapa u našoj se zemlji obilježava još od 1996. godine s ciljem upoznavanja najšire javnosti s problematikom slijepih osoba. U svijetu se obilježava od 1964. godine kada je tadašnji predsjednik SAD-a Lyndon Johnson proglasio.
Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu. Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Ove će godine Hrvatski savez slijepih iskoristiti Međunarodni dan bijelog štapa za afirmaciju žena, svojih članica. Uz sve druge aktivnosti koje Savez inicira i provodi u svrhu ostvarivanja ljudskih prava slijepih osoba u Hrvatskoj posebna se pažnja posvećuje i rodnoj afirmaciji unutar organizacija, priopćeno je iz Saveza.
Ove će godine kao središnji događaj obilježavanja Dana bijelog štapa biti organiziran trodnevni skup (od 14. do 16. listopada) u Zagrebu uz sudjelovanje predstavnica temeljnih organizacija Hrvatskog saveza slijepih, članica Mreže žena ustanovljene u okvirima Saveza, a koja djeluje već više od deset godina. Svrha osnivanja te mreže je upravo afirmacija slijepih žena unutar Saveza, njegovih temeljnih udruga, ali i u lokalnoj zajednici, navodi se u priopćenju i dodaje kako je zasluga i tog djelovanja da su žene danas u Skupštini Hrvatskog saveza slijepih zastupljene s 26 posto (što je veći postotak nego u Hrvatskom saboru), a od 27 temeljnih udruga na čelu njih šest su žene. Skup će se održavati u prostorijama Udruge slijepih Zagreb.
Inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu dala je Guilly d’Herbmont još 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
Problemi s vidom, odnosno poremećaji vida, mogu se u grubo razvrstati u tri kategorije:
• sljepoća kao najteži oblik poremećaja, ne predstavlja samo potpuni gubitak vida, već i stanje u kojem je vizualno polje 20 posto ili manje,
• slab vid je stanje uobičajeno za starije ljude, iako se javlja i kod mlađih, a uzrokovano je genetikom, traumatskim ozljedama i bolesti,
• neraspoznavanje boja je posljednja velika kategorija poremećaja vida, iako ju je možda neprikladno nazvati poremećajem jer stanja u kojima je neraspoznavanje boja istinsko ograničenje ima vrlo malo. Slijepe osobe često se, kažu, tretiraju kao građani drugog reda, iako ih je u cijeloj Hrvatskoj ima 5.500.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prošle su godine u Hrvatskoj 17.222 osobe imale oštećenje vida (broj potpuno slijepih osoba je 3356). Nažalost, njihova integracija u društvenu zajednicu nije potpuna.
Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, raznih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.
Sljepoća je uvijek bila i biti će teška invalidnost, te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti.
K.H.
