Oštećenje pleksusa brahijalisa (OBP) najčešća je porođajna ozljeda perifernih živaca. Najznačajniji faktor rizika je velika porođajna težina djeteta (>4000 g), a najčešći mehanizam – nedovršena rotacija ramena tijekom poroda.
Obično se uočava kratko nakon poroda. Mnogi slučajevi OBP-a su prolazni i dolazi do spontanog, potpunog oporavka funkcije u prvim tjednima života. Kod malog postotka djece slabost ruke se zadržava i može se razviti u doživotnu živčano-mišićnu disfunkciju.
Incidencija
Incidencija OBP-a u literaturi se kreće od 0,2 do 4 na 1000 živorođene djece. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije incidencija je 1-2/1000 stanovnika, s višim postotkom u nerazvijenim zemljama.
Klasifikacija OPB-a prema anatomskim lokacijama oštećenja:
- Erb Duchenne paraliza ili oštećenja gornjih korijena (C5C6);
- Klumpke’s paraliza ili oštećenje donjih korijena (C8Th1) i
- Erb Klumpke paraliza ili kompletno oštećenje svih korijena (T5C1).
Često dolazi i do pojave miješanih oblika.
Klinička slika OPB-a
Klinička slika ovisi o stupnju oštećenja živca i o anatomskoj lokalizaciji oštećenja. Kompletan pregled treba izvršiti što prije da se utvrdi dijagnoza, odredi stupanj oštećenja, izvrši diferencijalna dijagnoza prema drugim stanjima, dokumentira osnovno početno funkcionalno stanje (uzorci držanja, motorna funkcija, spontani pokreti, primitivni refleksi, opseg aktivnih i pasivnih pokreta) i otkriju eventualna pridružena oštećenja.
Terapija
Terapija se planira individualno za svako dijete. Početna terapija uključuje zaštitu zglobova i ruke od daljnjih povreda. Terapeut mora znati procijeniti oštećenje živca i pružati informacije roditeljima kako izbjeći daljnja oštećenja (pravilno rukovanje s djetetom u svakodnevnim aktivnostima). Intenzivna fizikalna terapija je neophodna. Fizikalna terapija služi da se održi opseg pokreta u zglobovima, da se stimulira aktivnost u mišićima čija je živčana opskrba prekinuta, da prevenira sindrom zanemarivanja ruke i da spriječi pojavu nepravilnih pokreta i držanja tijela te da spriječi razvoj kontraktura i deformacija. Može se koristiti i električna stimulacija denervirane muskulature, ali efikasnost takvog liječenja je upitna. Neki autori vjeruju da je potrebno izvršiti kirurško liječenje oštećenog živca ako dijete ne pokazuje oporavak neurološke funkcije do četvrtog mjeseca života. Učenje roditelja vježbama kod kuće i emocionalna podrška obitelji su neophodni za uspjeh habilitacije.
