Hrvatska liga protiv reumatizma organizirala je u Osijeku peti regionalni skup bolesnika s kroničnim upalnim reumatskim bolestima s ciljem osvješćivanja bolesnika i javnosti važnosti dostupnosti bioloških lijekova.
Reumatoidni artritis je kronična, upalna, sistemska reumatska bolest koja, ako se ne liječi, može dovesti do značajnih oštećenja funkcije zglobova te životni vijek bolesnika skratiti do 18 godina. Polovica bolesnika izgubi radnu sposobnost tijekom deset godina od postavljanja dijagnoze bolesti. Izuzetno dobri rezultati u liječenja ove bolesti postižu se upotrebom bioloških lijekova, no zbog visoke cijene oni su dostupni samo malom broju pacijenata.
Prof. dr. sc. Simeon Grazio iz KBC “Sestre milosrdnice” u Zagrebu, prof. dr. Jelena Vojinović iz Kliničkog centra Niš i prof. dr. Matija Tomšič iz UKC Ljubljana istaknuli su kako bolesnici u državama regije obolijevaju od jednakih kroničnih i upalnih reumatskih bolesti, ali nemaju svi jednake mogućnosti liječenja.
Nejednake mogućnosti liječenja
Liječenje upalnih reumatskih bolesti biološkim lijekovima u Hrvatskoj je nedovoljno u odnosu na stvarne potrebe. Od reumatoidnog artritisa u Hrvatskoj trpi približno 45.000 ljudi, a od ankilozantnog spondilitisa približno 25.000 te od psorijatičkog artritisa približno 32.000 ljudi. Procjenjuje se da se danas biološkim lijekovima u Hrvatskoj liječi oko 1500 bolesnika.
U Srbiji je približno 70.000 bolesnika s različitim oblicima kroničnog artritisa, a trenutačno se biološkim lijekovima liječi oko 1100 bolesnika, što znači da je ukupan broj bolesnika koji dobivaju biološku terapiju između 1,6 i 2%.
Trenutačno se u Sloveniji biološkim lijekovima liječi približno 2000 bolesnika s reumatskom bolešću što je ukupno 10% oboljelih. Najveći je to postotak pacijenata na biološkoj terapiji u regiji. Prof. dr. Matija Tomšič iz UKC Ljubljana istaknuo je kako uvođenje biološke terapije, iako predstavlja značajan neposredni trošak za zdravstveni sustav, u konačnici u cijelosti kompenzira troškove za društvo. Smanjuje se broja izostanaka s posla zbog bolovanja, broja odlazaka u prijevremenu mirovinu i korištenje sredstava sustava zdravstva, što u konačnici znači da pacijent vlastitim doprinosima plaća terapiju. Tako se smanjenjem posrednih troškova znatno smanjuje ukupni teret reumatskih bolesti.
Slični biološki lijekovi
Prof. dr. sc. Simeon Grazio govorio je o brojnim nedoumicama vezanim za bioslične lijekove. Biološki sličan lijek razvijen je tako da je sličan postojećem biološkom lijeku (referentnom lijeku). Ujedno zbog složenog sastava i načina proizvodnje gotovo je nemoguće proizvesti biološku djelatnu tvar s identičnom konstrukcijom kakvu ima referentni lijek. Iako je Hrvatska jedna od prvih europskih zemalja u kojoj je registriran bioslični lijek u reumatološkoj indikaciji, stav Hrvatskog reumatološkog društva više je nego jasan. Vidljiv je kroz isticanje zabrane automatske zamjene referentnog lijeka biosličnim lijekom i obrnuto. Ujedno nije dozvoljena zamjena bez odobrenja liječnika specijalista koji prati pacijenta. Zamjena je dopuštena i moguća jedino uz klinički nadzor pacijenta.
Što donosi život s biološkom terapijom
Antun Andreić, član Udruge Remisija govorio je o dva bitna ograničenja za oboljele. Pristup biološkoj terapiji s liste skupih lijekova moguć tek nakon godine dana liječenja na teret bolničkog proračuna, što predstavlja “usko grlo” za ulaz novih pacijenata. Drugi je problem to što je HZZO ograničio pristup preparatima s liste skupih lijekova po ustanovama koje te preparate koriste, dakle radi se o onkološkim, hematološkim te svim indikacijama koje koriste terapije s liste skupih lijekova. Zbog toga je udruga Remisija još 2013. godine uputila pritužbu pučkoj pravobraniteljici zbog diskriminacije.
O kvaliteti života s biološkom terapijom govorila je Iskrica Štefančić, 47-godišnja članica Reuma kluba iz Našica koja je u dobi od 35 godina otkrila da boluje od reumatoidnog artritisa. Idućih deset godina standardnim lijekovima liječili su joj posljedice, tj. bol. To bi dovelo do kratkotrajnog poboljšanja, nakon čega bi se bolest vratila u još jačem intenzitetu. Bol se širila cijelim tijelom poput gripe. Uskoro su joj svi zglobovi bili crveni, natečeni i ukočeni. U godinu dana izgubila je deset kilograma. Nije više mogla obavljati obične svakodnevne radnje poput higijene i odijevanja, bila je čak i u fazi teškog gutanja. Otkad je krenula na biološku terapiju prije dvije godine, osjeća se puno bolje.
“Zglobovi su mi se otkočili, bolovi su znatno manji i rjeđi. Uz biološku terapiju, kada ustajem iz kreveta, zaboravim da sam bolesna. Iako su mi kroz godine borbe s bolešću oštećeni svi zglobovi, motorika mi se vratila na bitno normalniju fazu. Stoga preporučujem da se ne čeka da se pacijent dovede u teške stadije oboljenja, već da se s biološkom terapijom krene na vrijeme“, zaključila je Iskrica Štefančić.
I.V.
Foto: Hrvatska liga protiv reumatizma
