Svjetski dan vida održava se svake godine drugi četvrtak u mjesecu listopadu kako bi se usmjerila pozornost na globalno pitanje sljepoće i slabovidnosti te rehabilitaciju slijepih osoba.
Svjetska zdravstvena organizacija u suradnji s Međunarodnom agencijom za prevenciju sljepoće, 2010. godine pokrenula je inicijativu Vizija 2020: Pravo na vid.
U svijetu, oštećenje vida muči 285 milijuna osoba. Tako je 65 posto osoba oštećenog vida starije od 50 godina. Slabovidno je 246 milijuna osoba (63 posto starije od 50 godina), a 39 miljuna osoba je slijepo (82 posto starije od 50 godina). Ovi podaci baziraju se na 50 nacionalnih i lokalnih istraživanja iz 38 zemalja.
Prošle su godine u Hrvatskoj (prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) 17 222 osobe imale oštećenje vida (broj potpuno slijepih osoba je 3 356). Nažalost, njihova integracija u društvenu zajednicu nije potpuna.
Problemi s vidom, odnosno poremećaji vida, mogu se u grubo razvrstati u tri kategorije:
- sljepoća kao najteži oblik poremećaja (ne predstavlja samo potpuni gubitak vida, već i stanje u kojem je vizualno polje smanjeno na 20 posto, odnosno manje od toga)
- slabovidnost – stanje uobičajeno za starije ljude, iako se može pojaviti i kod mlađih (uzrokovano je genetičkim naslijeđem, traumatskim ozljedama i bolestima)
- neraspoznavanje boja (stanja u kojima ograničenje u svakodnevnom funkcioniranju nije jako izraženo).
S porastom starije populacije i promjenama načina života, odnosno s porastom učestalosti kroničnih nezaraznih bolesti, stanja koja rezultiraju sljepoćom, kao što je npr. dijabetička retinopatija, eksponencijalno će rasti.
Strategije prevencije oštećenja vida i prevencije sljepoće među najjeftinijim su ulaganjima u zdravstvenoj skrbi. Obzirom na veliku učestalost ovog problema i znatne socijalne implikacije (posebno kod težih oštećenja vida i sljepoće) potrebni su sustavni programi na svim razinama prevencije (primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj).
Ujedno, potrebno je sustavno raditi na prevenciji kroničnih bolesti, odnosno promjeni štetnih životnih navika koje su jedan od osnovnih uzroka pojave i razvoja tih bolesti.
S druge strane, važno je razvijati snažnu socijalnu osjetljivost prema osobama oštećenog vida i razviti društvo u kojem će te osobe moći normalno funkcionirati i zadovoljiti sve svoje životne potrebe.
