Parkinsonova bolest jedna je od najčešćih neurodegenerativnih bolesti današnjice. Od nje u svijetu boluje oko 6,6 milijuna ljudi.
Što je Parkinsonova bolest?
Osnovno obilježje Parkinsonove bolesti je poremećaj pokreta zbog propadanja živčanih stanica koje stvaraju dopamin (neurostransmiter koji prenosi poruke moždanim putovima i koordinira kretanje). Osobito je zahvaćeno gutanje, hod i govor. Dominirajući simptomi uključuju ponavljajuće drhtanje (tremor), usporeno kretanje i zakočenost (krutost) mišića.
Koju populaciju najčešće pogađa?
Parkinsonova bolest zahvaća oba spola, a prema statističkim pokazateljima, nešto je češća u muškaraca. Rizik obolijevanja raste s godinama. Najčešće se dijagnosticira nakon 60. godine života, iako se u jednog od 20 bolesnika dijagnosticira u dobi mlađoj od 40 godina.
Što je uzrok bolesti?
Nastanak Parkinsonove bolesti posljedica je nedostatka neurotransmitera dopamina u dijelu mozga koji je zadužen za kontrolu voljnih pokreta i početka neke motoričke radnje.
Točan uzrok degeneracije dopaminergičkih neurona te posljedičnog nedostatka dopamina je nepoznat. Pretpostavlja se da je posljedica interakcije genetske predispozicije i starenja. Čimbenici okoliša kao što su trauma, izlaganje herbicidima i pesticidima, ugljičnom monoksidu, teškim metalima, metanolu, nekim lijekovima (antipsihoticima, antiemeticima), kao i emocionalnom stresu, također se povezuju s nastankom ove bolesti.
Koji su dijagnostički kriteriji za Parkinsonovu bolest?
Za potvrdu dijagnoze potrebno je detektiratii barem 2 od 3 glavna simpotoma Parkinsonove bolesti:
- tremor (drhtanje),
- rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata)
- bradikinezija (usporenje pokreta)
- nepravilnosti u ritmu i spontanoj motorici, povećanje tonusa mišića ili ukočenost
- ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela
Kod ovih bolesnika tremor se češće javlja u mirovanju i obično počinje na jednoj strani tijela, najčešće na jednoj ruci. Karakterističan je i polupognuti stav cijelog tijela s nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima.
Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti opsežnu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status. Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu bolest (Hoen and Yahr Staging of PD; UPDRS) koji pomažu u liječenju i prognozi bolesti.
Pozitivan odgovor na terapiju levodopom služi za potvrdu dijagnoze bolesti.
Dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjutorske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije (MR) mogu isključiti neke neurološke ili vaskularne poremećaje koje imaju slične simptome, no ne i dokazati bolest.
Kako se liječi Parkinsonova bolest?
Parkinsonova bolest kroničnog je karaktera i liječenje je simptomatsko, odnosno usmjereno je na otklanjanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. Liječenje je uspješnije ukoliko se bolest dijagnosticira u ranom stadiju. U liječenju je potreban individualni pristup bolesniku, ovisno o dobi i stupnju težine bolesti, kao i timski rad većeg broja stručnjaka. Osim toga, važno je djelovati i kroz nefarmakološke mjere: uravnoteženu prehranu, tjelovježbu, smanjenje izlaganja stresu, suportivne grupe, radnu terapiju.
Osnovni lijekovi u terapiji PB su agonisti dopamina i levodopa. U uznapredovaloj fazi bolesti često je potrebna kombinacija više lijekova različitog mehanizma djelovanja.
Ukoliko je došlo do razvoja nekontroliranih pokreta koji znatno narušavaju kvalitetu života, a ne mogu se uspješno liječiti lijekovima, primjenjuje se i kirurško liječenje i/ili ugradnja stimulatora.
Više informacija potražita na http://hubpp.mef.hr
