Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se kako u svijetu danas više od 366 milijuna osoba boluje od šećerne bolesti.
Dijabetes (šećerna bolest) je kronična bolest koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin – hormon koji omogućuje stanicama preuzimanje glukoze iz krvi i njezinu preradu u energiju. Neadekvatna proizvodnja inzulina ili njegova nedjelotvornost uzrokuju povišenu razinu glukoze u krvi (hiperglikemija) koja može rezultirati dugoročnom štetom za organizam, odnosno oštećenjem pojedinih organa i tkiva.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se kako u svijetu danas više od 366 milijuna osoba boluje od šećerne bolesti, a stručnjaci procjenjuju da će, bez javnozdravstvene intervencije do 2030. godine taj broj porasti do 550 milijuna.
- Dijabetes je odgovoran za 4,6 milijuna smrti godišnje – svakih sedam sekundi umre jedan oboljeli.
- Dijabetes je jedan od prvih deset uzročnika invalidnosti i komplikacija kao što su srčani udar, moždani udar, amputacije i oštećenja vida.
- Kod 50 posto osoba s dijabetesom bolest je još neotkrivena.
Što je to djabetes tipa 1?
Dijabetes tipa 1 je bolest u čijoj je osnovi propadanje stanica gušterače koje proizvode inzulin. Posljedično, gušterača oboljelih osoba proizvodi vrlo malo ili nimalo inzulina te ga moraju nadoknaditi izvana. Dijabetes tip 1, koji se prije nazivao i mladenački dijabetes, najčešće se dijagnosticira u dječjoj dobi ili adolescenciji.
Što je to dijabetes tipa 2?
Razvoj dijabetesa tipa 2 obilježen je inzulinskom rezistencijom.
Kod ljudi s tim tipom šećerne bolesti tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin, odnosno inzulin ne može obaviti svoj “zadatak” i olakšati ulazak glukoze iz krvotoka u stanice. Ovaj oblik šećerne bolesti u velikom broju slučajeva može se držati pod kontrolom pozitivnim zdravstvenim ponašanjem: redovitom tjelovježbom, uravnoteženom prehranom i izbjegavanjem kroničnog stresa. Međutim, često su potrebni i lijekovi koji se uzimaju oralno, a u težim slučajevima i inzulin. Gotovo 90 posto oboljelih od dijabetesa ima dijabetes tipa 2.
Izračunajte svoj rizik od dijabetesa tipa 2
Što je to gestacijski (trudnički) dijabetes?
Gestacijski dijabetes je stanje u kojem žene koje ranije nisu imale dijabetes, u trudnoći imaju visoke razine glukoze u krvi. Ovaj oblik dijabetesa pogađa oko četiri posto trudnica. Ima razmjerno malo simptoma i obično nestane kada završi trudnoća. Rizičan je za dijete i majku. Novorođenčad majki s gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik prekomjerne porođajne težine (što može dovesti do komplikacija pri porođaju), veći rizik od drugih medicinskih komplikacija nakon porođaja i često imaju povećan doživotni rizik za netoleranciju glukoze i pretilost. Kod žena koje su imale GDM veća je mogućnost pojave dijabetesa tipa 2.
Dijabetes tipa 2 ima mnogo rizičnih čimbenika, a to su:
- pretilost ili prekomjerna tjelesna težina,
- nedostatak tjelesne aktivnosti,
- netolerancija na glukozu,
- neuravnotežena prehrana,
- starija životna dob,
- povišen krvni tlak i kolesterol,
- slučajevi dijabetesa u obitelji,
- gestacijski (trudnički) dijabetes,
- etnička pripadnost – zapažena je učestalija pojavnost dijabetesa kod Azijaca, Latinoamerikanaca, domorodaca (SAD, Kanada, Australija) te Afroamerikanaca.
Koji su simptomi dijabetesa?
- učestalo mokrenje,
- pretjerana i učestala žeđ,
- pojačani apetit,
- gubitak težine,
- umor,
- smetnje koncentracije,
- povraćanje i bol u trbuhu (često zamijenjeni za simptome drugih bolesti),
- osjećaj bockanja (“trnci”) u šakama ili stopalima,
- ostali simptomi: zamućen vid, česte upale te sporo zacjeljivanje rana.
Komplikacije ijabetesa
Dijabetes je kronično i doživotno stanje koje zahtijeva pozorno nadziranje i kontrolu. Ako se dijabetes ne kontrolira, razina šećera u krvi može postati vrlo visoka. Dugoročno, visoka razina šećera u krvi može rezultirati oštećenjem različitih organa i tkiva.
Moguće komplikacije dijabetesa su:
- srčano-žilne bolesti (koronarna bolest srca koja može uzrokovati srčani udara i moždani udar),
- bolesti bubrega (dijabetička nefropatija) koje mogu rezultirati potpunim zatajenjem bubrega i potrebom za dijalizom ili transplantacijom bubrega,
- oštećenja živaca (dijabetička neuropatija) koja može dovesti do oštećenja tkiva (kožnog I potkožnog tkiva) s ulceracijma I nekrozama (odumiranjem tkiva), najčešće na stopalima,
- oštećenje vida (dijabetička retinopatija) koje karakterizira oštećena mrežnica oka, a može dovesti do djelomičnog ili potpunog gubitka vida.
Prevencija
Dijabetes tipa 1 trenutačno se ne može spriječiti. Još uvijek se istražuju čimbenici koji se smatraju uzročnicima uništavanja stanica koje proizvode inzulin. Prema najnovijim spoznajama ova oštećenja uzrokuje virus.
Dijabetes tipa 2 može se spriječiti održavanjem primjerene tjelesne težine, redovitom tjelesnom aktivnošću i uravnoteženom prehranom. Međunarodna dijabetička federacija (IDF) predlaže jednostavan plan od tri koraka za prevenciju dijabetesa tipa 2 kod ljudi s povećanim rizikom od obolijevanja. IDF preporučuje prepoznavanje ljudi iz rizične skupine oportunističkim probirom ili samotestiranjem.
Grejp jednako dobar kao lijekovi protiv dijabetesaLjudi s povećanim rizikom obolijevanja od dijabetesa lako se mogu prepoznati uz pomoć jednostavnog upitnika koji procjenjuje čimbenike rizika kao što su dob, opseg struka, povijest dijabetesa u obitelji te povijest kardiovaskularnih bolesti i gestacijskog (trudničkog) dijabetesa. Osobama za koje se utvrdi da pripadaju rizičnoj skupini zdravstveni djelatnik trebao bi provjeriti razinu glukoze u krvnoj plazmi kako bi se otkrila eventualna povišena razina glukoze natašte (IFG) ili oštećena tolerancija glukoze (ITG) jer oboje upozorava na povećan rizik od dijabetesa tipa 2.
Prevenciju treba usmjeriti prema onima kod kojih postoji rizik kako bi se odgodila ili izbjegla pojava dijabetesa tipa 2. Kada govorimo o primarnoj prevenciji, edukacija o dijabetesu ima važnu ulogu: od prepoznavanja rizika do postavljanju realnih ciljeva u unaprjeđenju zdravlja, a time i sprječavanja pojave šećerne bolesti.
IDF preporučuje minimalno 30 minuta tjelesne aktivnosti na dan. Preporučuje se: brzo hodanje, plivanje, vožnja bicikla ili ples. Redovito hodanje podrazumijeva minimalno 30 minuta dnevno što dokazano smanjuje rizik od nastanka dijabetesa tipa 2 za 35 do 40 posto.
