Trećina ispitanika ne prihvaća kolegu na poslu ili susjeda ako je bivši zatvorenik

Zatvor

Iako se općenito smatra da bivši zatvorenik ujedno može biti dobar čovjek, tek bi svaka druga osoba prihvatila bivšeg zatvorenika kao susjeda, a podrška uže obitelji bivšeg zatvorenika još je manja.

Nužno je u odgojno-obrazovnom sustavu osigurati dodatne edukacije za rad s djecom čiji su roditelji bili ili su još uvijek u zatvoru, ostvariti suradnju akademske zajednice, organizacija civilnih društava i drugih dionika te potaknuti participaciju djece i obitelji. Takve su rezultate pokazala istraživanja koja je u okviru projekta „Uključene zajednice“ provela Udruga roditelja „Korak po korak“ u suradnji s Udrugom RODA – Roditelji u akciji i POU Korak po korak. Projekt je usmjeren na stvaranje uvjeta za uspješniju resocijalizaciju i reintegraciju počinitelja kaznenih djela u društvene zajednice kroz povećanje kapaciteta organizacija civilnog društva.

U Hrvatskoj se posljednjih godina značajno povećala percepcija važnosti građenja mreže vršnjačke podrške za djecu čiji su roditelji (bili) u zatvoru. Struka smatra kako na odgojno-obrazovnim ustanovama leži odgovornost identifikacije tog područja kao ključnog za dobrobit djece. Kao mjesta življenja djece i mladih, a ne samo mjesta pripreme za život i stjecanja kompetencija za buduću odraslost, smatra se kako upravo te institucije imaju važnu ulogu u podizanju kvalitete života djece. Iz tog su razloga provedena dva istraživanja – istraživanje stavova stručnjaka iz odgojno-obrazovnog sustava prema djeci (bivših) zatvorenika i njihovim potrebama te istraživanje stavova odgojno-obrazovnih djelatnika prema djeci (bivših) zatvorenika.

Prvim se istraživanjem dobio uvid u stavove opće javnosti prema bivšim zatvorenicima. U njemu je sudjelovalo gotovo 400 sudionika iz gradova Osijeka, Varaždina, Zadra i Zagreba, četiriju lokalnih zajednica u kojima se projekt provodio. Rezultati istraživanja ukazali su na umjereno pozitivne opće stavovi prema bivšim zatvorenicima pa tako primjerice ispitanici smatraju da osoba koja je bivši zatvorenik ujedno može biti dobar čovjek. Zabilježeni su umjereno do visoko negativni stavovi ovisno o vrsti počinjenog kaznenog djela, pri čemu su, razumljivo, najnegativniji stavovi izraženi prema osuđenicima za kaznena djela nasilja nad djecom. Izraženost socijalne distance varira među gradovima, no u prosjeku bi svaki drugi ispitanik prihvatio bivšeg zatvorenika kao kolegu na poslu ili susjeda. S druge strane, podrška uže obitelji bivšeg zatvorenika nešto je manja. Rezultati istraživanja posebno ukazuju na važnost osobnog kontakta u formiranju ili promjeni stavova, što je vrijedna spoznaja koju se može iskoristiti prilikom kreiranja sadržaja za senzibiliziranje lokalne zajednice i šire javnosti. U skladu s tim, potrebno je i dalje provoditi aktivnosti senzibiliziranja i informiranja javnosti o raznim poteškoćama i izazovima s kojima se bivši zatvorenici suočavaju prilikom povratka u društvenu zajednicu te smanjenju stigmatizacije njih, a osobito njihove djece i obitelji.

Drugo se istraživanje orijentiralo na stavove djelatnika odgojno-obrazovnog sustava prema djeci (bivših) zatvorenika. U istraživanju su sudjelovali odgojitelji, učitelji, nastavnici i stručni suradnici. Preporuke proizašle iz rezultata tog istraživanja idu u dva glavna smjera. Potrebno je osigurati dodatne edukacije za rad s djecom čiji su roditelji (bili) u zatvoru u smislu jačanja profesionalnih kapaciteta za susretanje njihovih potreba na razvojno primjeren način. Uz to je potrebno ostvariti suradnju akademske zajednice, organizacija civilnih društava i drugih dionika. Pri tome je važno potaknuti aktivnu participaciju djece i obitelji u smislu provođenja participativnih i kvalitativnih istraživanja u kojima su pedagoški optimizam i kritičko propitivanje kontekstualnih utjecaja ključne polazišne osnove pri dizajnu empirijskih radova. Vanjska suradnica na projektu koja je provela istraživanje, doc.dr.sc. Ksenija Romstein, zaključuje kako su spomenuta dva smjera komplementarna, pri čemu znanstvene spoznaje trebaju biti temelj edukacijama o potrebama djece čiji su roditelji (bili) u zatvoru.

Navedeni zaključci javnosti su predstavljeni tijekom online događanja na Youtube kanalu Udruge roditelja „Korak po korak“. Tom su prilikom prezentirani i drugi ostvareni rezultati projekta „Uključene zajednice“. U sklopu projekta, provedena je digitalna promotivna kampanja za podizanje javne svijesti o poteškoćama i izazovima s kojima se bivši zatvorenici, njihova djeca i obitelji susreću prilikom reintegracije bivših zatvorenika u društvenu zajednicu. Među onim opipljivim rezultatima našli su se priručnik i radna bilježnica za organizacije civilnog društva koje se žele uključiti u pružanje socijalnih usluga postpenalnog prihvata u zajednici te dvije slikovnice – jedna za djecu predškolske dobi, a druga za djecu niže osnovnoškolske dobi od 7 do 9 godina. S ciljem educiranja izrađen je i animirani film.

Za potrebe projekta provedene su raznovrsne aktivnosti. Provedeno je sedam edukacija za pripremu i osnaživanje stručnjaka zaposlenih u organizacijama civilnog društva na pružanje ili širenje socijalnih usluga na počinitelje kaznenih djela, njihovu djecu i obitelji. Održana su dva intersektorska sastanka u svakom od četiriju gradova na kojem su se povezali stručnjaci iz OCD-a, odgojno-obrazovnih ustanova, sustava socijalne skrbi, pravosuđa, MUP-a i HZZ-a s ciljem unaprjeđenja komunikacije i razmjene informacija o potencijalnim ulogama, pružanim uslugama i izazovima u radu u području postpenalnog prihvata. Izrađeni su lokalni pregledi, točnije mapiranje dionika i usluga, postpenalnog prihvata za sve četiri uključene lokalne zajednice, a uz to je osigurano pružanje psihosocijalne podrške počiniteljima kaznenih djela i članovima njihovih obitelji,  istaknula je Silvija Stanić, izvršna direktorica Udruge roditelja „Korak po korak“.

Projekt „Uključene zajednice“ započeo je u srpnju 2019. godine kao dodatan korak u okviru programa Uključeni roditelji, a osnovni mu je cilj stvaranje uvjeta za uspješniju resocijalizaciju i reintegraciju počinitelja kaznenih djela u društvene zajednice kroz povećanje kapaciteta organizacija civilnog društva. Projekt se provodi u Osijeku, Varaždinu, Zadru i Zagrebu, a sufinanciran je sredstvima Europskog socijalnog fonda u okviru natječaja „Jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za podršku učinkovitoj resocijalizaciji i reintegraciji počinitelja kaznenih djela u društvenu zajednicu“. Nositelj projekta je Udruga roditelja „Korak po korak“ dok su partneri Udruga Roditelji u akciji – Roda i Pučko otvoreno učilište Korak po korak.

Senzibiliziranje, povezivanje i osnaživanje organizacija civilnog društva za pružanje usluga koje doprinose razvoju kvalitetnijeg poslijepenalnog prihvata u lokalnoj zajednici jedan je od ciljeva projekta. Uz to, cilj je i podizanje spremnosti lokalnih ustanova i zajednice za kvalitetniji poslijepenalni prihvat kao i podizanje svijesti stručne i šire javnosti o korisnosti i prilikama aktivnog uključivanja bivših zatvorenika i zatvorenica te njihove djece i obitelji u zajednicu. Stručnjaci ističu da se kvalitetan poslijepenalni prihvat pokazao kao temelj uspješne resocijalizacije, reintegracije i smanjenja recidivizma, zbog čega je izrazito važno izgraditi čvrstu i široku mrežu takvih usluga i aktivnosti u lokalnoj zajednici u koju se bivši zatvorenici vraćaju.

 Prati nas na Viber Public Chatu!