Novo istraživanje potvrđuje da crni kim pomaže snižavanju kolesterola, triglicerida i rasta masnih stanica te podržava metaboličko i kardiovaskularno zdravlje.
Crni kim (Nigella sativa), začin poznat iz tradicionalne kuhinje i medicinske prakse (ima dugu tradiciju primjene u tradicionalnoj medicini u Južnoj Aziji, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi), prema novim znanstvenim istraživanjima pokazuje snažne anti-pretilosne i kardioprotektivne učinke.
Nedavno istraživanje sa Sveučilišta Metropolitan u Osaki, predvođeno docenticom Akiko Kojima-Yuasa, otkriva kako redovito uzimanje male doze praha ovog začina može pozitivno utjecati na razine lipida u krvi i smanjiti rast masnih stanica.
U kliničkom ispitivanju sudionici su svakodnevno uzimali 5 grama praha sjemenki crnog kima tijekom razdoblja od osam tjedana. Rezultat? Značajno su se smanjili trigliceridi, LDL (“loši”) kolesterol i ukupni kolesterol, dok je porastao HDL (“dobri”) kolesterol. Te promjene u lipoproteinskom profilu povezane su sa smanjenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i boljim metaboličkim zdravljem na duže staze.
Mehanizmi u stanicama
Znanstvenici su također proveli pokuse na staničnim modelima kako bi rasvijetlili kako crni kim utječe na masne stanice (adipocite). Pokazali su da ekstrakt sjemenki usporava adipogenezu – proces u kojem preteče masnih stanica sazrijevaju i nakupljaju lipide.
Konkretno, ekstrakt je blokirao nakupljanje masti u kapljicama i spriječio diferencijaciju stanica, što znači da smanjuje aktivni rast i razvoj masnih stanica. Ovi efekti vjerojatno su vezani uz bioaktivne komponente crnog kima, uključujući timokinon, molekulu koja je ranije istraživana zbog njenih protuupalnih i metaboličkih svojstava.
Prof. Ivan Pećin: Inzulinska rezistencija – tiha preteča šećerne bolesti
Ova studija snažno sugerira da su sjemenke crnog kima korisne kao funkcionalna hrana za sprječavanje pretilosti i bolesti povezanih sa stilom života, izjavila je docentica Kojima-Yuasa.
Međutim, ona naglašava da su potrebna dodatna, dugoročnija i opsežnija klinička istraživanja kako bi se bolje razumjeli učinci. Posebno ih zanima utjecaj na inzulinsku rezistenciju (važnu za dijabetes) te biomarkere upale.
A. H.
